POŽEGA: PREDAVANJE O KARDINALU STEPINCU

Požega, 7. 2. 2002. (IKA) – Dr. Jure Krišto s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu održao je 7. veljače u Biskupskom domu u Požegi u sklopu “Vjerske kulture četvrtkom” predavanje ne temu “Prijepori o kardinalu Stepincu u historiografiji nakon II. svjetskog rata”. Dr. Krišto napomenuo je da je sudbina kardinala Alojzija Stepinca i Katoličke crkve od 1945. do 1991. određena u tijeku II. svjetskog rata i neposredno nakon rata. Postojalo je više čimbenika kojima je bilo važno da se Katoličku crkvu optužbi za izravno učešće u ratnim događanjima, ali za suradnju s ustaškim i nacističkim snagama. “Jedan od tih čimbenika bila je Srpska pravoslavna crkva koja je željela okriviti Katoličku crkvu za ono što je eventualno mogla biti kriva, ali u svakom slučaju i za mnoge stvari za koje nije bilo temelja. Kada je SPC vidjela da će komunisti pobijediti, tu je propagandu dodatno pojačala. SPC je optuživala Katoličku crkvu da je usko vezana uz ustašku vlast, da pravoslavne prisiljava na vršenje katoličkih obreda, da katolički svećenici sudjeluju u progonu pravoslavnih Srba”, istaknuo je dr. Krišto. Srpska pravoslavna crkva je, dodaje dr. Krišto, neposredno nakon završetka II. svjetskog rata, odredila parametre koji će odrediti sudbinu Katoličke crkve od 1945. do 1991. godine.
Drugi čimbenik koji je utjecao na sudbinu Katoličke crkve, kao i samog Stepinca bila je Komunistička partija Jugoslavije, naveo je predavač, dodavši kako je postajala velika suglasnost između onog što je SPC ocijenila prije i ono što su kasnije komunističke vlasti širile kao svoje vlastito stajalište i propagandu. “ZAVNOH je već 1944. godine utemeljio zemaljsku komisiju za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača koja je redovito davala svoja priopćenja, a u kojima su se vrlo često bez nekakvih dokaza optuživali civili i svećenici. Ta komisija je 1946. tiskala knjigu koja je bila veoma važna za položaj Katoličke crkve pod nazivom ‘Dokumenti o međunarodnom pravu i zločinima jednog dijela katoličkog klera’. U toj knjizi je katoličanstvo optuženo za širenje ustaške terorističke organizacije, za pripremanje okupacije naše zemlje, za izdaju, za potporu ustaškoj okupatorskoj vlasti, za ustaške zločine i nastavak protunarodnog rada. Nedugo zatim uhićen je Stepinac, a u dnevnom tisku pojavljuju se još dvije dodatne teze. Jedna je da katolički episkopi nisu ništa učinili da se spriječi zlo tijekom rata, a druga je da su u tome čak i sudjelovali. Propaganda o tome širila se i izvan granica države, pogotovo preko jugoslavenskih konzulata”, objašnjava dr. Krišto.
Masoni su treći čimbenik koji je koristio protukatoličko raspoloženje za nove napade na Katoličku crkvu, ističe dr. Krišto. Za te napade važne su i neke povijesne knjige u kojima su kao povijesni dokumenti korišteni samo oni koji su se uklapali u tadašnju komunističku ideologiju. Politika je bila ta, kako ističe dr. Krišto, koja nas je silila da određene stvari pamtimo, a neke druge zaboravljamo. U tom kontekstu treba gledati odnos prema Katoličkoj crkvi u tom vremenu, a onda i slučaj samog kardinala Stepinca, poručio je na kraju izlaganja dr. Krišto.