Požega, (IKA) – U povodu Godine sv. Klare, u sklopu tribine “Vjerska kultura četvrtkom”, održano je 20. studenoga u dvorani bl. Alojzija Stepinca u Požegi predavanje “Sveta Klara i sveti Franjo u Crkvi i za Crkvu”. Predavanje je održala s. Renata Mrvelj, iz Bosansko-hrvatske provincije Školskih sestara franjevki iz Ivanić Kloštra. Klarina i Franjina povijest izriče nam čudesno upotpunjenje muškarca i žene u hodu čovječanstva prema Bogu, rekla je s. Renata. Na taj način franjevačka karizma poprima svoju ljudsku i božanstvenu veličinu te svoju životnu snagu u uzajamnosti te dvostruke slike. Različitost obogaćuje Crkvu. Klara i Franjo bili su različite osobe, bili su različitost koja se nadopunjavala. Oni su nam svojim pozivom i životom pokazali da se Crkva ne izgrađuje i ne obnavlja samo po hijerarhiji, po pastoralnim programima i slično, nego se u svako vrijeme gradi i obnavlja po muževima i ženama koji otkriju svoj specifični poziv živeći na riječ Božju. Crkva se gradi i obnavlja kada se ljudi otkriju djecom Božjom i međusobnom braćom te kada poput Isusa počnu služiti posljednjima kao što su to činili Franjo i Klara, rekla je s. Renata.

Na kraju predavanja nazočnima se obratio požeški biskup Antun Škvorčević, koji je napomenuo kako povijesni izvori pamte da su u Požegi prije Turaka uz franjevce bile i sestre klarise. To znači da je u duhovne temelje grada i te sredine ugrađena duhovnost i osobnost svete Klare uz svetog Franju. Nakon što je utemeljena Požeška biskupija, biskup Škvorčević započeo je zajedno sa svojim suradnicima sabirati te povijesne niti toga dijela hrvatske domovine te na njima nastaviti graditi ono što je nužno. Shvatio sam, rekao je biskup, da se sa sv. Klarom mora nastaviti tu u Požegi, a određene okolnosti tome su i pomogle te su klarise ponovno došle u Požegu, što je duhovno obogatilo i obogaćuje ne samo taj grad nego i cijelu biskupiju. Biskup Škvorčević podsjetio je nazočne tko su to sveci, rekavši kako su to prije svega ljudi koji nadživljuju svoje vrijeme, jer su živi i nakon smrti. Oni su ljudi kao mi, ali su dopustili da ih u njihovoj duši i savjesti oblikuje Bog te su na taj način postali Bogom oblikovana bića.