Požega, (IKA) – Slavlje uskrsnog bdjenja na Veliku subotu navečer u požeškoj katedrali predvodio je biskup Antun Škvorčević okružen svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i iz župe sv. Terezije Avilske. U uvodu je istaknuo da je ovo noć u kojoj se putem znakova želimo vinuti do razine događaja Isusove pobjede nad smrću koju slavimo. Kazao je nazočnima da su se tijekom cijele korizme obraćeničkim nastojanjima pripravljali kako bi posebnom vjerničkom budnošću mogli biti dionici otajstva Isusove muke, smrti i uskrsnuća te u Godini vjere ove noći obnoviti svoju krsnu vjeru. U homiliji biskup je vjernicima rekao da ih je bilo dirljivo gledati na početku slavlja kako u mračnoj crkvi jedni drugima pale svijeće i pomažu da nastane svjetlo. Dodao je da je to bio silno znakovit čin, da hrvatska treba onih koji pale svjetla u mraku podjela, nezaposlenosti i siromaštva, te da učine sve kako bi u obitelji i društvu svojim djelima širili svjetlo što ga je u njima zapalio Isus Krist svojom ljubavlju kojom je pobijedio smrt. Spomenuo je da je navedena gesta dovoljno jaka i da ne bi trebalo više ništa dalje govoriti, ali da je ipak dobro u svetoj uskrsnoj noći staviti još koji naglasak. Podsjetio je na vatru koja grije i čisti, svjetlo koje ima moć jaču od tame, vodu koja ima moć čistiti i pokretati život u prirodi. Upozorio je da je Stvoritelj u spomenuta stvorenja utisnuo navedene moći čije duboko značenje izmiču čistim mehaničkim pristupima jer svjedoče o zakonitostima koje su duhovne naravi. Istaknuo je da nas Crkva upravo po tim znakovima želi privesti razumijevanju više razine postojanja kojoj pripada njegovo uskrsnuće. Spomenuo je da smo kod svih navedenih tvari svjedoci prijelaza iz jednog stanja u drugo: iz stanja tame u svjetlo, iz prljavosti u čistoću, iz mrtvog stanja posijanog sjemena u život. Ukazao je na čudesnost i neuhvatljivost tih zbivanja u njihovu krajnjem dometu, te naglasio da je voda više od tekućine, da svjetlo ide dalje od naših očiju, da voda i svjetlo ostvaruju u prirodi više od fotosinteze. Dodao je kako je taj “više” progovorio svojom puninom u Isusovu uskrsnuću, gdje je i ljudsko tijelo doseglo puno ostvarenje u jedinstvenoj osobi Sina Božjega. Kazao je da nam sv. Pavao u Poslanici Korinćanima donosi određena pojašnjenja o uskrsnuću kad podsjeća na povezanost između sijanja i rasta, sjemena i drveta, gdje je na djelu kontinuitet i radikalna novost, te Apostol zaključuje glede uskrsnuća: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; sije se tijelo naravno a uskršava tijelo duhovno. Biskup je vjernicima kazao kako smo na svoj način zarobljenici vremensko-prostornog pogleda na čovjeka i kako nas Uskrs uvodi u mogućnosti koje nadilaze taj pogled. Spomenuo je da je s obzirom na to osobito značajno iskustvo ljubavi koja je svojevrsni prijelaz iz naše vremensko-prostorne vezanosti u stvarnost pune slobode, te je ona trajno svjedočanstvo kako ovaj svijet nije konačan. Biskup se u tumačenju poslužio riječima američke pjesnikinje Emily Dickinson koja kaže: “Ovaj svijet nije zaključak, slijedi još onostrani – nevidljiv poput glazbe – jak poput zvuka. Pojavi se pa pobjegne. Filozofija to ne razumije. Vjerom se prodire u zagonetku… Narkotici ne mogu ublažiti zub koji nagriza dušu”. Biskup je pozvao vjernike da ne dopuste bilo kome ili bilo čemu da ih prikuje na obzor ovostranosti, našem srcu nedostatan, nego da se usred svakodnevnih tereta koji pritištu dušu, vjerom trajno izdižu na obzor uskrsnuća, pune slobode, mogućnosti koje je otvorio Isus Krist, pobjednik nad smrću. Svima je s tim mislima i željama čestitao svetkovinu Uskrsa!