Požega, (IKA) – Studijski dan o Katekizmu Katoličke Crkve održan je 1. prosinca u dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi. Bila je to prigoda da se u Požeškoj biskupiji, u skladu s notom Kongregacije za nauk vjere, sustavno i temeljito iznova približi sadržaj Katekizma Katoličke Crkve svećenicima, đakonima, redovnicima, redovnicama, vjeroučiteljima i voditeljima crkvenih udruga koji su za tu prigodu pristigli iz svih dijelova biskupije. Na početku je obnašatelj dužnosti voditelja Pastoralnog centra Požeške biskupije Zvonimir Zelenika kratko predstavio program. Potom je požeški biskup Antun Škvorčević predvodio Službu riječi, protkanu geslom “Umnoži nam vjeru”, a dr. Tomislav Ivančić održao nagovor, duhovni poticaj za nadolazeće došašće u Godini vjere.
Biskup je zatim kao domaćin uveo u rad skupa. Dr. Tomislav Ivančić govorio je na temu “Katekizam Katoličke Crkve i život u duhu”. Istaknuo je da je u središtu Katekizma osoba Isusa Krista te da onaj koji želi evangelizirati treba imati iskustvo njega živoga, a poruka Evanđelja mora biti popraćena svjedočanstvom života. Govoreći o samom Katekizmu Katoličke Crkve, prisjetio se povijesti njegova nastanka, prije svega njegove povezanosti s II. vatikanskim koncilom te ustvrdio da se danas osjeća nedostatak prvog navještaja vjere, evangelizacije, što je profesor Ivančić usporedio sa sijanjem sjemena, a katehizaciju kao zalijevanje. Rekao je da svećenici i vjeroučitelji katehiziraju, trude se oko njive, zalijevaju i okopavaju, a nema roda jer je izostao prvi evangelizacijski navještaj, nije posijano sjeme koje bi onda moglo rasti. Nadalje je istaknuo iznimnu važnost četvrtog poglavlja o molitvi Katekizma Katoličke Crkve. Istaknuo je kako o molitvi ne treba učiti već ju je potrebno prakticirati. Preporučio je svećenicima i vjeroučiteljima da svaki dan mole, jer bez ustrajne molitve nema plodnog naviještanja evanđelja u svakodnevnom pastoralnom radu.
Program Studijskog dana nastavljen je izlaganjem dr. Ivice Pažina koji je govorio na temu “Katekizam Katoličke Crkve u svjetlu nove evangelizacije”. Na početku izlaganja prisjetio se bostonskog nadbiskupa Bernarda Francisa Lawa koji je na sinodi biskupa 1985. predložio izradu novog Katekizma za cijelu Crkvu te reakcije s raznih crkvenih strana na samu ideju o njegovoj izradi. Tumačeći Katekizam, dr. Pažin istaknuo je kako on sadrži srž katoličke vjere u čijoj sveobuhvatnosti leži blještavilo istine. Govoreći o novoj evangelizaciji, spomenuo je kako živimo u vremenu postmoderne, obilježene individualizmom koji je postao svojevrsnim članom današnjih domova sa svim popratnim efektima na suvremenog čovjeka čija vjera se pokatkad očituje kao relikt djetinjstva te se osjeća potreba za novom evangelizacijom već krštenih.
Zatim je održan okrugli stol na kojem je nastupio bibličar dr. Karlo Višaticki s temom “Kršćanska vjera nije religija knjige”, podsjećajući na broj 108 samoga Katekizma. Istaknuo je da je osoba Isusa Krista središte kršćanske vjere za razliku od islama ili judaizma. Nadalje, tumačeći odnos Svetog pisma i Katekizma Katoličke Crkve, dr. Višaticki je primijetio kako Katekizam tek u osam brojeva govori o Svetom pismu što je na prvi pogled malo, no s druge strane Katekizam sadrži 4208 citata iz Svetog pisma i to 854 starozavjetnih i 3354 novozavjetnih. Prikazao je svih osam brojeva Katekizma koji govore o Svetom pismu te zaključio kako nisu u pravu oni koji tvrde da Katekizam nema odgovarajući odnos prema Svetom pismu jer je “protkan Pismom, a to je nešto pozitivno i organski uklopljeno u dokument crkvenog učiteljstva, koji iznosi pogled zajedničke vjere, ali isto tako treba reći da KKC nije egzegetski traktat ili biblijski komentar”.
Potom je dr. Zvonko Pažin govorio na temu “Liturgijski život Crkve u Katekizmu”. Na početku izlaganja postavio je pitanje slavimo li “tužnu hvalu Bogu” i živimo li liturgiju kao neko izvanjsko ostvarivanje strogih propisa? Iznoseći sadržaj Katekizma Katoličke Crkve na zadanu temu, dr. Pažin rekao je da je “bogoslužje vršenje Kristove svećeničke službe”, a svako liturgijsko slavlje kao slavlje Krista svećenika je sveto djelo čijoj izvornosti i izvrsnosti nije ravno niti jedno drugo djelo Crkve. Nadalje se dr. Pažin ukratko usredotočio na sakramentalni život prikazan u Katekizmu, a izlaganje završio tumačeći različitost i važnost liturgijskih službi.
Sljedeći izlagač na okruglom stolu bio je dr. Vladimir Dugalić s temom “Biblijski moral u Katekizmu Katoličke Crkve”. U uvodu je istaknuo kako se pitanje morala danas rijetko ističe i nerado spominje. Dao je povijesni presjek moralke koju se promatralo kao dio teologije uklopljen u njezin opći pojam. Od 16. stoljeća javlja se postupno odvajanje moralke od cjelokupne teologije, napose dogmatike i njezino približavanje pravnom legalizmu čiji minimum je potrebno ispuniti za “moralan život” što rađa svojevrsnom dekadencijom. Od 19. stoljeća naziru se pokušaji za obnovom moralne teologije te postoji više različitih smjerova i pokušaja. No, tek na II. vatikanskom saboru u dokumentu “Optatam totius” donesene su smjernica za njezinu obnovu. “Znanstveno izlaganje moralne teologije treba temeljitije hraniti naukom Svetoga pisma. Ona treba rasvijetliti uzvišeni poziv vjernika u Kristu i njihovu obavezu da u ljubavi donesu plod za život svijeta”. Govoreći nadalje o samom postkoncilskom moralu s naglaskom na Katekizam, dr. Dugalić je primijetio “da se on temelji na ljubavi koja treba izvirati iz srca kako bi se živjelo po evanđeoskom uzoru. Cilj katekizamskog morala jest svetost svakog čovjeka i tu Katekizam daje svojevrsni put”. Osobito je značajno što govor o moralu Katekizam ne stavlja u dogmatski traktat nego u onaj o milosti, jer nema morala bez milosti. Nadalje je dr. Dugalić izložio teme o moralu koje donosi Katekizam te na kraju zaključio kako je katekizamski moral obilježen biblijskim elementima, a da napušta kazuistiku te da se sastoji “u životu po milosti utemeljenom na vjeri i u osobnom susretu s Kristom”.
Studijski dan zaokružen je izlaganjem dr. Ivice Raguža s temom: “Katekizam Katoličke Crkve – plod Drugoga vatikanskog koncila” Dr. Raguž je svoje teološko promišljanje o aktualnosti i važnosti Katekizma za vjeru u osobnom životu te za navještaj vjere podijelio u tri dijela. U prvom je govorio o kontekstu življenja i navještaja vjere u današnjem vremenu na temelju teologije Romana Guardinija i njegova pojma “refleksije vjere”, primijetivši kako se danas vjera ne podrazumijeva već ona prolazi težak proces promatranja, kritiziranja i odbacivanja. Samorazumljivi život po vjeri više nije aktualan i svakodnevno konstatiramo krizu življenja vjere. Razni dokumenti Učiteljstva smatraju se nazadnima i nebitnima za život, a sam Katekizam nije iznimka. To umnogome otežava navještaj vjere, ali nas ne smije obeshrabriti istaknuo je dr. Raguž i pojasnio “da smo unatoč prikazanom stanju pozvani naviještati vjeru, živjeti je i svjedočiti”. Nadalje je prikazao kako vjera nije isključivo iskustvo pojedinca već iskustvo Isusa Krista u Crkvi te je stoga Katekizam polazna točka za navještaj. Potrebno je vjeru usvojiti i životom je svjedočiti, a to traži puni osobni angažman. Katekizam u osobnom životu vjere mora pronaći mjesto, jer naša vjera nije individualistička već smo usmjereni na zajednicu i tu nam Katekizam pomaže. Pitanje je koliko mi njegov sadržaj prihvaćamo vjerom. Govoreći o kritici da je Katekizam zahtjevan, napomenuo je da ni vjera ni Sveto pismo nisu ništa manje zahtjevni. Važno je da navjestitelji katekizamske vjere budu autentični kršćani i da se Katekizam čita i tumači u najdubljoj povezanosti s Crkvom čija knjiga on upravo jest, zaključio je dr. Raguž.
Zaključnu riječ uputio je biskup Škvorčević. Istaknuo je kako Katekizam nije istovjetan sa Svetim pismom, Božjom objavom danom riječima i djelima, zapisanoj po nadahnutim svetim piscima, završenoj s posljednjim apostolom, ali je on silno važna knjiga jer nam svjedoči iskustvo Crkve, življeno tijekom dvije tisuće godina u snazi Duha Svetoga s obzirom na cjelovit sadržaj pologa vjere. Biskup je pozvao sve okupljene da se svakodnevno služe Katekizmom Katoličke Crkve za osobni život i u naviještanju evanđelja, ohrabrio ih u njihovu djelovanju te potaknuo na ustrajnu molitvu po kojoj jedino vjera može živjeti i rasti. Riječ zahvale uputio je profesorima s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu te istaknuo kako je njihovo sudjelovanje u programu jedno od svjedočenja povezanosti i suradnje u Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini.
Na Studijskom danu u Požegi okupilo se više od četiri stotine sudionika. Skup je završio zajedničkom molitvom.