Požega, (IKA) – Na svetkovinu sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i biskupijskog Caritasa, na otvorenom prostoru ispred Biskupskog doma u Požegi u neposrednoj blizine svečeve crkve, središnje biskupijsko misno slavlje predvodio je 10. kolovoza skopski biskup Kiro Stojanov u zajedništvu s mjesnim biskupom Antunom Škvorčevićem, članovima Stolnog kaptola, više od četrdesetorice svećenika iz središnjih biskupijskih ustanova i župa grada Požege i okolice te arhiđakona i dekana.
Na početku slavlja biskup Škvorčević pozdravio je okupljene vjernike i čestitao im svetkovinu zaštitnika Požeške biskupije.
Pročitavši ulomak iz Apostolskog brevea „Christianae virtutis – Kršćanske kreposti”, kojim je papa Ivan Pavao II. prije dvadeset godina potvrdio sv. Lovru, đakona i mučenika, za zaštitnika Požeške biskupije, biskup je podsjetio nazočne da su se vjerni ovoj odredbi svetog Utemeljitelja danas po dvadeseti put okupili proslaviti dan njegova mučeništva te njegovoj zaštiti povjeriti zajedništvo svoje mjesne Crkve i poslanje koje im je povjereno. Izrazio je radost što ovo slavlje predvodi skopski biskup, pastir vjernika rimskog i bizantskog obreda, male ali žive i vjerne zajednice iz koje je potekla i sv. Majka Terezija, te svjedoči zajedništvo opće Isusove Crkve.
Primjer sv. Lovre u služenju siromasima bio poticaj da ga izaberemo za zaštitnika i biskupijskog Caritasa, podsjetio je požeški biskup, posebno pozdravivši sve djelatnike i volontere Caritasa na čelu s ravnateljem Ivanom Popićem, djelatnike i korisnike Caritasove kuhinje, primatelje stipendija Požeške biskupije, te sve one koji kršćanskom osjetljivošću na različite načine pomažu ljudima u nevolji. Dobrodošlicu na slavlje biskup je izrekao i svim okupljenim vjernicima i gradonačelniku Darku Puljašiću.
U homiliji biskup Stojanov podsjetio je sudionike slavlja da se nalaze u drevnom svetištu sv. Lovre koje je stoljećima opstojalo i svjedočilo vjernost Bogu i čovjeku, i onda kada su u Požegi bili mnogi minareti, i kada su ratovi i druge nevolje pustošile te prostore, sve do najnovijih događaja u povijesti Hrvatske. Naglasio je da je svetište sv. Lovre u Požegi, uz katedralu u Trogiru, najpoznatiji biser umjetnosti u Hrvatskoj podignut u čast jednom od najčašćenijih svetaca Katoličke Crkve.
Biskup Stojanov tumačio je ulomak iz prvog čitanja iz Druge knjige o Makabejcima, koji govori o mučeništvu sedmorice braće i njihove majke. Ustvrdio je da ta najmlađa knjiga Starog zavjeta najsnažnije od svih drugih knjiga svjedoči da je najveća vrednota ljudskog života sačuvati vjeru otaca u Boga i ljubav prema svom narodu i uz cijenu žrtve vlastitog života, kao u teškim vremenima progona. Naglasio je da, kao što je vjera u Boga bila identitet izabranog naroda u Starom zavjetu, tako je vjera identitet i svakog kršćanskog naroda, te da se zatiranjem vjere gubi i narodni identitet. To su dobro znali prošli i sadašnji tirani i moćnici, i zato su tijekom povijesti nastojali uništavati pojedine ljude i cijele narode tako što su u njima zatirali svaki trag vjere, kako svjedoče i povijest hrvatskog i povijest makedonskog naroda, ustvrdio je biskup Stojanov. Poručio je nazočnima da u situacijama kad se njihova vjera dovodi u pitanje stave pred oči veličinu vjere jake žene Majke Makabejke koja poput Marije pod križem žrtvuje i prikazuje Bogu svoje sinove, hrabreći ih na ustrajnost u vjeri. Po njezinu primjeru skopski biskup naglasio je da su roditelji dužni svoju djecu odgojiti u vjeri, te da kao vjernici imaju odgovornost za vjeru svoje kršćanske braće i sestara: „Mi koji živimo u dijaspori gledamo u Crkvu u Hrvata kao u svoju majku. Vi ste nam poticaj, uzor, podrška. Stoga nas čudi, zbunjuje i plaši kada susrećemo teške krize vjerskih vrednota u hrvatskom društvu, kao što nas raduje, obogaćuje i ohrabruje svaki ovakav susret sa živom Crkvom, kao što je i vaša Požeška biskupija”, poručio je nazočnima. Naglašavajući da su vjera u Boga, koji je čovjekov put, istina i život, te ljubav prema Bogu i bližnjemu najvažniji smisao života i istinsko blago, biskup Stojanov pozvao je vjernike da po primjeru sv. Lovre vjeru pomno čuvaju u svom srcu i revno je svjedoče u svom životu.
Sv. Lovro oduševio se za Krista, primio je milost vjere i bio ubrojen među đakone Rimske Crkve. Njemu Bog nije bio tek na prvom mjestu, nego mu je bio sve. Iz takvog opredjeljenja za Boga, on se nije bojao postati pšenično zrno o kojem Isus govori u evanđelju, koje položeno u zemlju mora istrunuti kako bi izraslo u plodni klas. Lovro je bio pečen na vatri kao svježi kruh, a to je mogao biti jer je prethodno poput pšeničnog zrna umro sebi da mogne živjeti za Boga i bližnje, napose za siromahe. Završavajući homiliju, biskup Stojanov pozvao je nazočne majke i sve druge da u svjedočenju za vjeru budu hrabre poput Majke Makabejke, a u vjernosti crkvenim poglavarima – papi, biskupu i svećenicima – i u služenju potrebnima budu odani i revni poput sv. Lovre. Svima im je poželio da ih prisutnost relikvija bl. Alojzija Stepinca u crkvi Sv. Lovre trajno potiče da budu jaki svjedočki znak istine Crkvi i društvu u Hrvatskoj i onima u dijaspori.
Na svršetku misnog slavlja biskup Škvorčević zahvalio je skopskom biskupu za žrtvu putovanja koju je podnio dolazeći u Požegu te za snažno tumačenje Božje Riječi i za poticaje upućene vjernicima. Spomenuo je da svećenici Požeške biskupije u dogledno vrijeme namjeravaju hodočastiti u Skopje i na druga mjesta u Makedoniji gdje je kršćanstvo ostavilo duboke tragove, te pohoditi biskupa Stojanova i vjernike njegove biskupije, na taj način posvjedočiti zajedništvo vjere, nade i ljubavi u istoj Isusovoj Crkvi, i ohrabriti ih u njihovu poslanju. Zahvalio je svima koji su pridonijeli ljepoti misnog slavlja: pjevačima, bogoslovima, ministrantima i svima drugima koji su svojom raspoloženom dušom, molitvom i pjesmom stvorili ozračje Božje blizine.