Voćin, (IKA) – U Voćinu je 21. kolovoza održano tradicionalno hodočašće južnog dijela Požeške biskupije, vjernika iz župa Katedralnoga, Posavskoga i Zapadno-slavonskoga arhiđakonata. Okupilo se više od dvadeset i pet tisuća hodočasnika, među njima pješaci iz požeškog kraja, najbrojniji iz Stražemana i Davora na čelu sa stražemanskim župnikom i generalnim vikarom Josipom Devčićem koji je po pedeseti put pješačio u Voćin, potom pješaci iz daruvarskog kraja i Đulovca, ultramaratonci iz Nove Kapele i Batrine s prijateljima, biciklisti, a najvećim dijelom hodočasnici koji su stigli autobusima i osobnim automobilima. Bila je to jedna od središnjih točaka Godine vjere, kako je istaknuo biskup Antun Škvorčević na euharistijskom slavlju koje je predvodio zajedno s pedesetak svećenika iz navedenih župa.
Na veliki liturgijski prostor pokraj voćinske crkve u svečanoj procesiji svećenika na čelu s biskupom iznesena je iz crkve slika Gospe Voćinske, koju je prije deset godina okrunio utemeljitelj Požeške biskupije bl. Ivan Pavao II. i postavljena na počasno mjesto u blizini oltara. Biskup se najprije zaustavio pred likom Gospe Voćinske te pozvao hodočasnike da geslom ovogodišnjih marijanskih hodočašća u Požeškoj biskupiji “Blažena ti što povjerova” pozdrave prvu vjernicu prisutnu na voćinskom hodočašću. Tri puta je uputio pozdrav Gospi Voćinskoj, a nazočni su klicali spomenutu Elizabetinu pohvalu Mariji. Potom je biskup pozdravio sve sudionike hodočasničkog slavlja i među ostalim kazao kako je Voćin silno snažno susretište Marijine vjernosti hrvatskim, slavonskim Isusovim prijateljima i svojim odanim štovateljima i njihove vjernosti Mariji, kako s njega nitko ne odlazi osamljen i prazan. Pozvao je okupljene da sabranošću, mirom, molitvom i pjesmom posvjedoče kakvo su veliko vjerničko srce i plemenitost donijeli na to hodočašće. Biskup je napose zahvalio pješacima i maratoncima za žrtvu koju su podnijeli, pozdravio svećenike, posebno Franju Pavlekovića, izaslanika pečuškog biskupa Györgya Udvardija, biskupskog vikara za pastoral i župnika u Pečuhu, te njegovu pratnju Ladislavu Ronta, župnika u Harkanju i Žolta Roznera, župnika i voditelja svetišta Marija Jud. Pozdravio je predstavnike javnog života, Franju Lucića, saborskog zastupnika, Alojza Tomaševića, požeško-slavonskog župana te Vedrana Neferovića, požeškoga gradonačelnika.
Prije himna “Slava Bogu” biskup je pozvao da se pročita Dekret o uspostavljanju slavlja Gospe Voćinske u Liturgijskom kalendaru Požeške biskupije. U njemu biskup kaže da štovanje Isusovoj Majci pod nazivom Gospa Voćinska traje već nekoliko stoljeća, kako o tom svjedoči i mnoštvo hodočasnika u Voćinu, napose 21. kolovoza, da već stvarno postojeće štovanje Isusove Majke pod tim nazivom želi i formalno potvrditi te određuje da se 21. kolovoza u liturgijskom kalendaru Požeške biskupije slavi Gospa Voćinska, u Voćinu kao svetkovina, u drugim crkvama kao blagdan.
U homiliji biskup je podsjetio da je Godina vjere i da nas je papa Benedikt XVI. u Apostolskom pismu “Vrata vjere” pozvao da tijekom toga vremena “moramo neprestano svoj pogled upirati u Isusa Krista, ‘Početnika i dovršitelja vjere’ (Heb 12,2), jer u njemu sve boli i čežnje ljudskog srca nalaze ispunjenje. Radost ljubavi, odgovor na dramu trpljenja i boli, snaga opraštanja za primljene uvrede i pobjeda života nad prazninom smrti – sve to pronalazi svoje ispunjenje u otajstvu njegova utjelovljenja, u njegovu čovještvu, u njegovu dijeljenju naše ljudske slabosti da je preobrazi snagom svoga uskrsnuća. U njemu, umrlom i uskrslom za naše spasenje, primjeri vjere koji su označili ovih dvije tisuće godina naše povijesti zasjali su u svome punom sjaju.”
Biskup je istaknuo kako je ovo hodočašće u Godini vjere prigoda pročistiti i oživjeti sjaj vjere naših očeva i majki tijekom trinaest hrvatskih stoljeća koji su napose na hodočašćima u marijanska svetišta u Mariji pronalazili uzor vjere i zagovornicu vjernosti Isusovu putu na kojem su – opredijeljeni za evanđeoske vrijednosti – živjeli dostojanstvo i bili pobjednici. Kazao je da se ne smijemo odreći njihova puta zbog njih samih, niti zbog naše sadašnjosti i budućnosti. Istaknuo je da vjera nije tek nešto usputno i nevažno, kako se to mnogima čini. Podsjetio je da određene agencije za ispitivanje javnog mnijenja povremeno prave istraživanja koliko građani imaju povjerenja u političare, vojsku, policiju, Crkvu, te upozorio da i to dokazuje kako je povjerenje bitna sastavnica javnog života po kojoj određeno društvo napreduje ili nazaduje. Biskup je zatim protumačio kako ustanova braka i obitelji duguje svoju opstojnost upravo povjerenju ili vjeri, koja je moć osobe, njezina duha kojom živi blizinu prema drugoj osobi, ulazi u njezin život i ostvaruje međusobno razumijevanje, ljubav, praštanje, duboku povezanost. Kad nestane povjerenja, dodao je biskup, brak i obitelj se raspadaju. Kazao je kako je tužno kad određene društvene skupine zbog ideoloških razloga, interesa ili profita svedu brak i obitelj na čisto tehničku razinu bez duhovnog temelja, gdje sve postaje konvencionalno, predmet arbitrarnog dogovora i odlučivanja u kojem se rastava nudi kao rješenje.
Biskup je istaknuo da Crkva nije staromodna kad u situacijama gubitka povjerenja u braku zastupa da je od rastave bolji put nastojanje oko ponovne uspostave povjerenja i ljubavi, dara Božjega koji je moguće postići na koljenima u molitvi. Na primjeru prijateljstva biskup je još šire pojasnio vjeru kao moć čovjekova duha kojom je sposoban za drugoga ili za vrijednosti položiti i život kao što su to učinili hrvatski branitelji i tako postigne ono što nije moguće ostvariti drugim putem.
Ako se s povjerenjem i vjerom na ljudskoj razini ulazi u velike životne mogućnosti, dodao je biskup, Abrahamov i Marijin primjer iz današnjih svetih čitanja svjedoči nam što je moguće kad se u Boga ima povjerenje, u njega vjeruje i surađuje s njime. Istaknuo je kako to ima posljedice i za međuljudske odnose. Marija koja vjeruje Bogu hrli k Elizabeti u Gorje Judino, čije je dijete zaigralo na njezin glas pozdrava. Biskup je nastavio da su i brojni hodočasnici pohrlili u Gorje Papučko, da bi se vjerom na hodočašću u Voćinu susreli s Marijom te u njihovu srcu zaigralo djelo Božje, ispunili se Isusovim svjetlom, snagom njegove ljubavi s križa, osposobili za praštanje, radost i mir. Osvrnuo se na stanje u Hrvatskoj i rekao da bismo na ovom hodočasničkom slavlju mogli kritizirati političare, gospodarstvenike i mnoge druge iz javnog života zbog toga što u Hrvatskoj nije onako kako bismo željeli, ali da se tim putem nikamo ne stiže. U Mariji i Elizabeti, kazao je, otkrivamo kako oni koji žele doći dalje to ne čine. Marija iz vjere, nastavio je, ne kritizira, nego provjerava, u navještenju i samog anđela, ponudu Božju koju donosi, pita kako će to biti te iz vjere odbija sve ono što joj oduzima dostojanstvo i slobodu, opredjeljuje se za suradništvo s Bogom po kojem može najdalje stići. Biskup je istaknuo kakao je to najvažnija zadaća i vjernika u Hrvatskoj, propitivati što tko nudi u politici, medijima, odgoju, zdravstvu i kulturi, prozreti ideološke i profitne zavodnike koji oduzimaju slobodu i svode čovjeka na svoj interes, biti na strani Božjeg odabira i tako čuvati istinsko čovjekovo dostojanstvo i slobodu.
Nakon homilije slijedila je svečana ispovijest vjere. Biskup je podsjetio kako je u svojoj Poruci prigodom otvorenja Godine vjere najavio da ćemo na hodočašćima u marijanska svetišta tijekom toga vremena “ponizno, iskreno i javno pred prošlošću i sadašnjošću, pred Bogom i ljudima javno ispovjediti pravu i cjelovitu vjeru Katoličke Crkve kojoj uime Božje svjesno i potpuno želimo pripadati”. Nazočni su u tišini saslušali pojedine članke Apostolskog vjerovanja, nakon čega ih je biskup zapitao “vjeruješ li” a svatko za sebe odgovorio “vjerujem” te potom zajednički pjevajući zamolili “umnoži nam vjeru”.
Po završetku popričesne molitve na liturgijskom prostoru ugasila su se električna svjetla, svi su upalili svijeće i sudjelovali u službi hvala i molbenica Mariji, oblikovanih na temelju Apostolskog pisma pape Benedikta XVI. “Vrata vjere”. Voćin se kupao u ustalasalom moru svjetla od uzdizanja i spuštanja svijeća u rukama mnoštva vjernika i iskazivanja odanosti i hvale liku Gospe Voćinske koji je u maloj procesiji prolazio pojedinim dijelovima liturgijskog prostora. Tekstovi pape Benedikta bili su protkani čestim poklikom “Blažena ti što povjerova”. Na svršetku slavlja biskup je predvodio čin predanja Isusovoj Majci. Sliku Voćinske Gospe mnoštvo je ispratilo u crkvu na njezino mjesto i ondje joj pjesmom još dugo iskazivalo hvalu. Biskup je na oproštaju kazao hodočasnicima da odlaze svojim domovima ispunjeni svjetlom i pozvao da ga čuvaju kako ga nitko ne bi ugasio nego da od njega žive te istaknuo da naš marijanski put vodi u Pleternicu gdje za dva dana počinje devetnica Gospi od suza za njezin blagdan 31. kolovoza, te da za blagdan Male Gospe u Voćin hodočasti sjeverni dio Požeške biskupije, vjernici iz Slavonsko-podravskog arhiđakonata.