Požeška svetkovina duha u baroknoj glazbenoj raskoši
Požeška svetkovina duha u baroknoj glazbenoj raskoši
Požega (IKA )
Glazbena čestitka biskupu Antunu Škvorčeviću prigodom četrdesete obljetnice svećeništva i imendana
Požega, (IKA) – Kao da su se upravo ovog, u tradiciju ukorijenjenog “antunovskog” koncerta, u povijesne zidine požeške katedrale slile neprocjenjive i bogate silnice duha što ih je barokna glazbena baština utkala u europski i požeški kulturni prostor slaveći Boga i njegovo krunsko djelo – čovjeka. Malo toga može svjedočiti tu uzvišenu poveznicu univerzalnom snagom kojom progovara jezik vrhunske glazbe, a koncertna večer uz svetkovinu sv. Antuna Padovanskog, 12. lipnja, potvrdila je to istinski, u punoj dimenziji.
Ništa ne stvara takvu čudesnu sinergiju glazbenika i publike kakvu može stvoriti iskustvo ljepote i istinska radost muziciranja. Upravo to je ovaj put donio sjajem natopljen talijanski barok koji je zvukovne boje bogatog instrumentarija gudača, puhača, čembala i uistinu “kraljevskih” orgulja otvarao besprijekornoj akustici katedrale.
“Talijanski barok dao je mnoga kapitalna djela orguljaške glazbe, neka od njih potpisuje veliki venecijanski majstor Vivaldi. Njegova veličanstvena ‘Gloria’, kantata za zbor, solo i orkestar jedna je od takvih, ovaj put u izvedbi komornog orkestra, domaćeg zbora i mladog solističkog ‘dvojca’, darovitih sestara Ane i Marije Ticl. Naravno, tu je i virtuozni Vivaldijev koncert za dvije trublje i gudače u C-duru, jedno od najizvođenijih i najpopularnijih djela venecijanskoga baroka u kojim su nas u iznimnu koncertnu odiseju uvela dvojica sjajnih i požeškoj publici dobro poznatih interpreta – Dario Teskera i Krešimir Fabijanić”, ističe orguljaš i zborovođa Alen Kopunović Legetin.
Talijanski barokni stil nadahnuo je velikoga G. F. Händela koji je svoju, u nas rijetko izvođenu, veliku kantatu “Chandos Anthem” posvetio vojvodi od Chandosa, svojemu patronu. Njemu u čast praizvedena je 1719. u londonskoj crkvi Sv. Lovre pod ravnanjem i uz orguljsku pratnju samoga Händela. Valja napomenuti da je požeški katedralni zbor s baritonom Antonijem Bogojevićem upravo u izvedbi toga djela potvrdio svoj izvanredan pjevački potencijal, a uistinu je i rijetko da se na programu jednoga koncerta zbog svoje složenosti i veličine, nađu istodobno dvije kantate, ovdje uz Händelovu i Vivaldijeva.
Poznato je kako je Vivaldi često bio uzorom i velikom lajpciškom kantoru J. S. Bachu pa se na programu našao i koral “Meinen Jesum lass ich nicht” s prekrasnim oboističkim solom Dubrovčanke Jelene Đapić.
Bila je to ujedno i glazbena čestitka požeškome biskupu dr. Antunu Škvorčeviću prigodom četrdesete obljetnice svećeništva i imendana, koju je riječima izrazio prepošt Stolnog kaptola mons. Josip Devčić. Biskup je zahvalio pjevačima, sviračima, zborovođi i orguljašu za snažno iskustvo koje su podarili brojnim slušateljima, istaknuvši da glazba ima moć doprijeti do dubine ljudskog bića i u njoj ostvariti stanje otajstvene čovjekove blizine samomu sebi i duhovne punine, koja nije ništa drugo nego Božja blizina i susret. Kazao je da su koncerti u katedrali sasvim posebno njegovanje požeške duhovnosti. Zahvalio je svim nazočnima što su mu tijekom petnaest godina biskupske službe pomogli da može što bolje obavljati svoje poslanje duhovnog služenja.