Požega, (IKA) – U kapeli požeškog samostana klarisa, jedinog kontemplativnog samostana u Požeškoj biskupiji, svečanim euharistijskim slavljem proslavljen je 11. kolovoza blagdan sv. Klare. Misno slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s preč. Vjekoslavom Marićem, župnikom požeške župe sv. Leopolda Mandića na čijem teritoriju se nalazi samostan klarisa, fra Josipom Poletijem, gvardijanom franjevačkog samostana u Požegi, franjevačkim redovnicima koji djeluju na području Požeške biskupije te drugim svećenicima. U homiliji biskup je kazao kako se ime Klara u hrvatskom jeziku prevodi s imenom Jasna, ali isto tako bi se moglo prevesti i sa Svjetla. Sv. Pavao u poslanici Korinćanima govori kako postoji ne samo sunčanje od kojeg se pocrni nego i “sunčanje” na Božjem svjetlu koje se očituje u našim srcima. Svetom Franji, nastavio je biskup, nije bilo dovoljno što je u svoje vrijeme, u rodnoj Umbriji, gledao svijet onim sunčevim svjetlom kojim je mogao promatrati samo njegovu vanjštinu. Franjo se zaustavio pred raspetim Isusom Kristom koji ga je osunčao u duši i dubini njegova bića. Zasvijetlio je onim svjetlom koji mu je dala snaga Isusova križa, a o čemu govori i Pavao u poslanici Korinćanima. Ta snaga Isusova križa zove se ljubav, a kada ona uđe u ljudsku slabost onda se događa nutarnji čovjek koji pobjeđuje tu slabost, objasnio je biskup, dodajući da su i Franjo i Klara nakon susreta sa snagom Isusova križa “pustili” sve ono ljudsko prihvaćajući i siromaštvo kako bi mogli biti što sličniji Njemu.
Je su li zbog toga pogriješili što su tako radikalno gledali Isusov križ i povjerovali Njegovoj ljubavi, zapitao je dalje biskup. Ne, jer u našem svijetu i u svemiru nema veće moći od Božje ljubavi na križu koja jedina daje snagu i smisao života. Zbog toga su i Franjo i Klara izazovni i danas. Oni su primjer vjernosti Bogu i načinu života po Božjem naumu o čovjeku. Silno je važno, upozorio je biskup, da čovjek shvati da nije on taj koji može biti izvor smisla i sigurnosti života. Kada se čovjek otvori tom izvoru koji se nalazi u Bogu onda on tek može ostvariti puninu života. Problem današnjeg svijeta i društva je upravo u tome, objasnio je biskup, što čovjek u sebi pokušava naći smisao života, a što onda rađa sebičnost. Isus je to slikovito objasnio na primjeru loze i trsa. Ukoliko se loza odvoji od trsa ona gubi životvornu snagu te ne može dati ni ploda niti se održati na životu. Uspjeh našeg života ovisi o tome na kakav smo trs mi ucijepljeni. Ako se ucijepimo vjerom u Isusa Krista, u snagu njegova križa, onda ćemo postati istinski ispunjeni čovjek kao što su to bili Franjo i Klara. Biskup je izrazio nada da će svi nazočni, posebno mladi, koji su pjevanjem uzveličali misno slavlje, uvijek sunčati na onom svjetlu koje daje ljubav raspetoga Krista. Ni jedno ljudsko očekivanje, od ulaska Hrvatske u EU do novih poteza hrvatske Vlade i gospodarstva kako bi nas izbavili iz krize, poručio je biskup, ne može nas u potpunosti ispuniti, to može samo Božja ljubav očitovana na križu. Samo po ljudima koji žive po Božjem naumu o čovjeku ova Hrvatska može postati blagoslovljenija.
“Želimo danas Bogu zahvaliti što je u Hrvatskoj pozvao mnoge da ga slijede izabravši duhovni poziv. Posebno danas želio bih zahvaliti za klarise koje su u sabranosti srca čule Božji glas te krenule kao Klara putem siromaštva. One se svaki dan pred Raspetim ‘sunčaju’ na Njegovoj ljubavi kako bi ova naša zemlja i grad bili zahvaćeni Božjim svjetlom. Dok ima takvih koji zaista vjeruju Bogu i Isusu Kristu i iskreno žele da ih on zahvaća mi smo na čvrstom tlu. Stoga zahvaljujemo sestrama što nam pomažu da ova Požega bude čvrsto duhovno tlo”, istaknuo je biskup, zamolivši sv. Klaru da bdije nad požeškim samostanom kako bi on bio na ponos Crkve i Požeške biskupije.