Požega, (IKA) – U požeškom samostanu klarisa, jedinom kontemplativnom samostanu u Požeškoj biskupiji, svečanim euharistijskim slavljem proslavljen je 11. kolovoza blagdan sv. Klare. Misno slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s preč. Vjekoslavom Marićem, župnikom požeške župe sv. Leopolda Mandića na čijem teritoriju se nalazi samostan klarisa, fra Robertom Perišićem, dijecezanskim povjerenikom za klarise u Požeškoj biskupiji, franjevačkim redovnicima iz Požege i Virovitice te drugim svećenicima i đakonima.
U uvodu slavlja biskup je podsjetio kako je prije 756 godina za ovu zemlju preminula sv. Klara prešavši u puninu vječnoga života. Za svoga zemaljskog života cijelim srcem u to je vjerovala i za to se svojim siromaštvom vježbala. Ovogodišnja svetkovina svete Klare slavi se o 800. obljetnici osnutka franjevačkog reda i u svećeničkoj godini koju je proglasio papa Benedikt XVI. Sestre klarise, kazao je biskup, bile su pozvane u Požegu gdje im je povjerena sasvim posebna zadaća – moliti za svećenike i za duhovna zvanja. Na toj dragocjenoj zadaći i ovog puta riječi zahvale izrekao je biskup Škvorčević, koji se u molitvi prisjetio i nedavno preminule č.m. Celine.
U propovijedi se biskup osvrnuo na teško gospodarsko stanje u svijetu i kod nas kazavši kako mnogi u takvoj situaciji tragaju za uspješnijim životom. Svijet u kojem smo se rodili nije onakav kakav smo očekivali. Temeljno je pitanje, dodao je, što u takvom svijetu mi koji sada živimo trebamo raditi. Postoje različiti odgovori. U recesiji, objasnio je biskup, traga se za nekim novčanim sustavima koji bi opet služili za oživljavanje gospodarstva kako bi se cjelokupna situacija popravila. U Hrvatskoj se osjeća gorčina nastalom situacijom u kojoj se pokušavaju naći krivci za to koje se onda kritizira. Stiže li se nekuda tim putem protivljenja jednih drugima i nabrajanja zla, zapitao je biskup.
Sv. Franjo, koji je živio u 12. stoljeću, gleda sličan svijet kakav je i danas. Jednoga dana zaustavio se pred samim sobom i pred Bogom i zapitao se ono što se i mi danas pitamo: “Što mi je raditi?” Donio je, ne bez Božje pomoći, najsnažniju odluku: “Želim biti sav Božji!” Je li se Franjo prevario? Nije, do danas je ostao izazov i nadahnuće. Prva među ženama s njime se oduševila Klara. S 18 godina bježi od kuće i ostavlja sve ljudske inicijative da bi postala u zatvorenom samostanu dionica Božjih inicijativa. Ni Klara se u svom odabiru nije prevarila, istaknuo je požeški biskup. Sveti Franjo i Klara, dodao je biskup jako su dobro razumjeli što je Bog u slabosti čovještva Isusa Krista izveo. Oni su zavoljeli Isusovu muku, patnju i siromaštvo na kojem grade svoje zajedništvo s Bogom. Nema druge stvarnosti na ovoj zemlji u kojoj bi se naša želja za punim životom mogla tako ostvariti kao u djelu Isusa Krista, njegovoj ljubavi na križu. To znači dok mi smišljamo kako ozdraviti gospodarske sustave treba reći da je Bog od samih početaka smislio kako će čovjeka staviti na noge u cjelovitosti njegova bića. Stoga je u naše slabo ljudsko unio Božji milosni sustav koji kada uđe u našu slabost onda preobražava na onaj način našu slabost samo kako on zna i kako to njegova milost može, objasnio je biskup. Dio toga sustava Božjih inicijativa i današnje su sestre klarise u Požegi. One su u Isusu Kristu kao i sv. Franjo i sv. Klara prepoznali model po kojem će ostvarivati svoj život, ukorijenili su u njega, koji je Božja snaga u čovjeku, istaknuo je biskup. “Najbolji odgovor na pitanje: Što nam je danas raditi u Hrvatskoj? Idemo biti što vjerodostojniji Isusu. Neka on bude naša sudbina kao i sudbina naše Hrvatske. Nema ljepše sudbine za čovjeka od Božje sudbine”, poručio je biskup, poželjevši da u tome bude uzori sv. Franjo i sv. Klara.