Koncelebrirali su domaći franjevci, župnik fra Marko Neretljak i župni i samostanski vikar fra Tomislav Sabađija te vlč. Matej Filipović, tajnik Požeške biskupije.

Na početku misnoga slavlja riječi dobrodošlice mons. Martinoviću uputio je župnik fra Marko.

Tumačeći naviještenu Božju riječ, u svojoj je homiliji biskup Martinović istaknuo kako nam tekst Knjige proroka Jeremije (Jr 18, 18-20) donosi riječi u kojima on moli Gospodina za one koji ga progone i čine mu zlo. To su i oni koji pripadaju njegovu narodu i dobro ga poznaju. U naviještenome evanđeoskome ulomku (Mt 20, 17-28) slušamo poznati tekst u kojemu majka sinova Zebedejevih moli Isusa da njezini sinovi budu najbliže njemu u Kraljevstvu. Ona želi, istaknuo je biskup, „da njezini sinovi imaju čast ne samo na zemlji, nego i na nebu.“ Isus nas poziva na put služenja koji je „najveći dar do nebeske slave.“ Služenje je, istaknuo je, temelj za naš život, vjeru i spasenje. Biskup je zatim naglasio da, dok promatramo današnji svijet u kojemu se pokazuje moć i gospodarenje nad drugima, uočavamo kako se „služenjem oslobađamo navezanosti na ljude i stvari i tako možemo iskreno darivati svoje srce.“

U ovome misnome slavlju, dodao je požeški biskup, a povodom lijepe obljetnice, želimo zahvaliti Bogu na „svećenicima i fratrima koji su, boraveći i služeći u ovoj Župi, na svoj način svjedočili Božju ljubav.“

Svoju je homiliju nastavio mišlju blaženoga Alojzija Stepinca kako je euharistija „najvrjednije i najsigurnije sredstvo obnove svake župe.“ Euharistija je središte služenja i u njoj nam se „Isus daruje u svoj punini, a svatko od nas u dubini svoga srca komunicira s Bogom.“ Želimo moliti, zaključio je svoju homiliju biskup Martinović, da Krist i dalje obnavlja ovu župu snagom svoje ljubavi. U tome će nam uzor biti sveti Josip koji je „tiho, neprimjetno i predano služio Bogu.“

Na kraju euharistijskoga slavlja župnik se zahvalio biskupu Martinoviću i darovao mu sliku akademskoga slikara Marka Živkovića pod nazivom „Stigme svetoga Franje“.