Rim, (IKA) – Nakon negodovanja nekih protestantskih kršćana na najnoviji dokument Kongregacije za nauk vjere “Odgovori na pitanja koja se odnose na neke vidike nauka o Crkvi”, predsjednik Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana kardinal Walter Kasper ocijenio je da će “drugo, mirnije čitanje, pokazati da dokument ništa novo ne tvrdi, nego na sintetički način izlaže i tumači stajalište koje je Katolička Crkva i do sada zastupala”. Stoga, nije nastala nova situacija te ne postoji nikakav objektivni razlog za negodovanje ili motiv da se netko osjeća kako se s njim grubo postupa.
Svaki dijalog pretpostavlja jasnoću o raznim stajalištima. U tome smislu, upravo su protestantski partneri bili ti koji su nedavno zahtijevali ekumenizam jasnih stajališta. Ako sada ovaj dokument izlaže i izjavljuje katoličko stajalište, odnosno ono što nas, s katoličkoga gledišta, nažalost još dijeli, to ne omeđuje, nego podupire dijalog. Iz pomnoga čitanja zaključuje se kako dokument ne kaže za protestantske zajednice da nisu Crkve, nego tvrdi da nisu u pravome smislu Crkve, to jest nisu Crkve u smislu na koji Katolička Crkva shvaća sebe kao Crkvu. To je za bilo koju osobu srednjega ekumenskog obrazovanja po sebi očita tvrdnja.
U stvari, evangeličke Crkve ne žele biti Crkva u smislu Katoličke Crkve; one pretpostavljaju poimanje Crkve i službe koje, isto tako, ne odgovara katoličkome poimanju. Obzirom na to, zar nije istina da je najnoviji evangelički dokument o “Službi i ređenju” učinio nešto slično “Odgovorima”, tvrdeći kako katoličko shvaćanje Crkve i službe nije “svojstveno” protestantima?
Kada sam, nakon dokumenta Dominus Jesus, ustvrdio da su protestantske Crkve drukčije, nije to bilo u suprotnosti s formulacijom Kongregacije za nauk vjere, kako su mislili neki protestanti. Naprotiv, tražio sam prikladno tumačenje u koje sam i danas uvjeren. Poglavito jer katolici još i danas govore o protestantskim Crkvama, o Njemačkoj evangeličkoj Crkvi, o Savezu luteranskih evangeličkih Crkava u Njemačkoj, o Crkvi u Engleskoj itd. Deklaracija Kongregacije za nauk vjere ništa drugo ne čini nego pojašnjava da mi rabimo riječ Crkva pridajući joj značenje koje nije posve jednako.
Deklaracija pridonosi jasnoći i slijedom toga napretku dijaloga. Sigurno nije u osnovi dijaloga to što nas dijeli, nego to što nas ujedinjuje, a puno je veće od onoga što nas razdvaja. Stoga ne treba zanemarivati to što na pozitivan način dokument tvrdi obzirom na protestantske crkve, to jest da je Isus Krist u njima stvarno nazočan za spas njihovih članova. Imajući sve u vidiku, ne može se reći da je riječ o poznatoj tvrdnji. Ona uključuje priznavanje krštenja, a ipak vodeći računa o važnim razlikama koje postoje, Deklaracija, na tragu II. vatikanskoga sabora, sadržava niz pozitivnih tvrdnji o Svetoj večeri slavljenoj u protestantskoj crkvi (Dekret o ekumenizmu, 22).
Dakle, Deklaracija nije uzmak u odnosu na već postignuti ekumenski napredak, nego nas obvezuje riješiti ekumenske zadatke koji su pred nama. Ove bi nas razlike trebale poticati, a ne zbunjivati zato što ih nazivamo pravim imenom. Uzimajući sve u obzir, Deklaracija je žuran poziv da nastavimo ozbiljan dijalog, zaključio je kardinal Kasper.

.