“… dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut” (Iv 20,1)

Kad je u rano uskrsno jutro, “još za mraka”, Marija Magdalena pošla na grob, činilo se da je konačna istina o Isusovu životu i njegovu djelu bila smrt. Grobni kamen zapečatio je za nju ne samo Isusovo propovijedanje i čudesa, nego i zasjenio istinu o Isusovoj osobi, postavši svjedokom gorke istine o besmislu bilo kakve ljubavi, dobrote i solidarnosti. Grobni je kamen Mariji Magdaleni, i svima nama, nametnuo pitanje: Ima li život uopće smisla kad sve ionako završava grobnim humkom? Grob je pritisnuo sve nade i sve ideale – svu milost blaženstava i poziva na obraćenje i svu vrijednost časnoga, iskrenoga i poštenog života. Iskrenu, vjernu i požrtvovnu ljubav pretvorio je u bolno razočaranje i iskustvo potpune napuštenosti. U pitanje je stavio istinu, jer je ljudi nisu prepoznali niti su je prihvatili, pokazujući da ona može biti ismijana, ušutkana, potkupljena, pobijeđena, krivotvorena, obezvrijeđena, osuđena i pokopana.

Isus je živio potpuno za druge, ponajviše za one koji su na rubu, pritisnuti patnjom i različitim nevoljama. Posve, i do kraja, opredijelio se za ljubav, mir i nenasilje, za praštanje i istinu. I upravo je zbog toga bio osuđen i raspet na križ.

No, kad je Marija Magdalena stigla na Isusov grob, “opazi da je kamen s groba dignut” (Iv 20,1). Odbačeni kamen postao je kamen zaglavni (usp. Dj ). Onoga koji je bio smaknut, toga Bog uskrisi (usp. Dj 5,30). “Nije ostavljen u Podzemlju, niti mu tijelo truleži ugleda” (Dj 2,31). Ustao je onaj koji je bio raspet – vrhunac Božjih putova prema čovjeku i s čovjekom, konačna Riječ i Istina povijesti spasenja, valjana i odlučujuća za sve ljude, kroz čitavu povijest. Onaj koji živi životom kako to Bog hoće, u skladu s voljom Božjom sve do smrti, onaj koji ostaje vjeran istini i neprolaznim vrednotama i ‘čuva’ zapovijed ljubavi – makar zbog toga morao i trpjeti – taj prolazi putem spasenja Gospodnjega.

Kamen dignut s Isusova groba svjedoči da istina ne ovisi o ljudima, ni o broju onih koji je smatraju istinom! I kad je nadglasana i ušutkana, istina ne prestaje biti istinom. Ne može biti svedena ili izjednačena s onime što u nekom trenutku odgovara određenim interesima i ciljevima. Ni u osobnome ni u javnome životu ona ne trpi poigravanja i trgovanje, prešućivanje i polovičnost. Ne dopušta da bude u nečijoj službi, podvrgnuta interesima ili da linija manjeg otpora postane kriterijem etičnosti, morala i poštenja. Istina se uvijek suprotstavlja razarajućem mentalitetu lakomosti, potplaćivanja i korupcije. Istina ne pita za cijenu, ne boji se moćnika ovoga svijeta, nego je toliko u sebi snažna da je u stanju sve staviti u pitanje. Ako treba, ona prihvaća i poniženje, ismijavanje, etiketiranje te herojsku žrtvu – zato jer zna da je to može samo pročistiti i produbiti te učiniti još snažnijom. Na osobnome i društvenome planu istina pred sve nas stavlja zahtjev preobrazbe te u nama odgaja istinsku plemenitost srca, oslobođenu sebičnosti i uskogrudnih interesa, raspoloživu i spremnu za svakovrsna djela ljubavi. Dignuti kamen s Isusova groba svjedoči da istina ne može postati predmetom trgovine i da se o njoj ne može pogađati niti dogovarati – jednostavno zato jer je istina te je, kao takva, vječna i nepromjenjiva.

Draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovani sugrađani na području Đakovačko-osječke nadbiskupije, kamen dignut s Isusova groba ovoga nas Uskrsa zato poziva na spremnost umiranja vlastitoj sebičnosti i parcijalnim interesima. Poziva nas da različite poglede i interese ugrađujemo u potpunije sagledavanje istine. Usmjerava nas prema većem stupnju solidarnosti i osjećaja za drugoga. Obdaruje nas milošću koja nas osposobljava da različite poglede i interese mudro ugradimo u potpunije sagledavanje istine. Daje nam snagu za istinsku ljubav, za veći stupanj solidarnosti i osjećaja za drugoga te pošten rad i suočavanje sa životnim poteškoćama. S molitvom, da nas dovede do osobnog i zajedničkog susreta s uskrslim Gospodinom te nas obdari mirom i radošću uskrsne novosti života, zajedno s pomoćnim biskupom Đurom Hranićem, svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs.

U Đakovu, o svetkovini Uskrsa 2009.

+MARIN,
nadbiskup i metropolit