Pozvani izvesti na pučinu

Časna braćo u biskupstvu, draga braćo i sestre!

1. “Izvezi na pučinu!” Na početku apostolskoga pisma Novo millennio ineunte pozvao sam se na riječi kojima Isus potiče prve učenike da bace mreže u ribolovu koji će se pokazati čudesnim. Kaže on Petru: “Izvezi na pučinu!” (Lk 5,4). “Petar i prvi učenici imali su povjerenja u Kristovu riječ, te baciše mreže” (Novo millennio ineunte, 1).

Taj poznati evanđeoski prizor poslužit će kao osnova sljedećega Dana molitve za zvanja, kojemu je tema: “Pozvani izvesti na pučinu”. To je povlaštena prigoda za promišljanje o pozivu na nasljedovanje Isusa, a osobito na nasljedovanje Isusa na putu svećeništva i posvećenoga života.

2. “Izvezi na pučinu!” Ta je Kristova zapovijed posebice aktualna u naše doba, kada jedan prošireni mentalitet obeshrabruje hvatanje u koštac s teškoćama. Prvi uvjet koji valja zadovoljiti kako bi se moglo “izvesti na pučinu” jest gajenje molitvenoga duha potpomognutoga svakodnevnim slušanjem Božje Riječi. Dosljednost kršćanskoga života mjeri se dubinom molitve, toga umijeća koje se ponizno uči “s usana samoga božanskoga Učitelja”, gotovo moleći “poput prvih učenika: Gospodine, nauči nas moliti! (Lk 11,1). U molitvi se razvija onaj dijalog s Kristom koji nas čini dijelom njega: Ostanite u meni i ja u vama (Iv 15,4)” (Novo millennio ineunte, 32).

Molitvena veza s Kristom omogućuje nam da primijetimo njegovu prisutnost i u trenucima prividnoga neuspjeha, kad se svaki napor čini beskorisnim, kako je to bilo i sa samim apostolima koji su nakon cjelonoćnoga truda uzviknuli: “Učitelju, ništa ne ulovismo” (Lk 5,5). Upravo u takvim trenutcima valja otvoriti srce valu milosti i dozvoliti Otkupiteljevoj riječi da djeluje svom svojom silom: “Izvezi na pučinu” (Usp. Novo millennio ineunte, 38).

3. Tko otvori srce Kristu ne shvaća samo otajstvo vlastita postojanja, nego i otajstvo svoga poziva, te donosi blistave plodove milosti. Od njih, prvi je rast u svetosti na jednom duhovnom putu koji se, započet darom krštenja, nastavlja do potpunoga postizanja savršene ljubavi (usp. Novo millennio ineunte, 30). Živeći Evanđelje “sine glossa”, kršćanin postaje sve sposobniji da ljubi na Kristov način, prihvaćajući njegovu pouku: “Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5,48). Takav kršćanin nastoji ustrajati na jedinstvu s braćom u zajedništvu Crkve, kako bi navijestio i svjedočio čudesnu istinu spasonosne ljubavi Božje.

4. Dragi mladi, vama na osobiti način ponavljam Kristov poziv da “izvezete na pučinu”. Vi morate donositi odluke važne za vašu budućnost. U srcu čuvam uspomene na brojne prigode u kojima sam, kroz protekle godine, susretao mlade koji su danas već odrasli a možda su i vaši roditelji, ili svećenici, redovnici i redovnice, vaši odgojitelji u vjeri. Vidio sam ih radosne kakvi mladi i moraju biti, ali i zamišljene, jer su zahvaćeni čežnjom da svome postojanju daju puni smisao. Sve sam više shvaćao da je u duši novih naraštaja prisutna snažna težnja prema vrijednostima duha, iskrena čežnja za svetošću. Mladima je potreban Krist, no oni znaju i da je Krist htio da i oni budu potrebni Njemu.

Dragi mladići i djevojke! Imajte povjerenja u Njega, slušajte Njegove pouke, zagledajte se u Njegov lik, ustrajte u slušanju Njegove Riječi. Dozvolite da On upravlja svako vaše traženje i nastojanje, svaki vaš ideal i želju vašega srca.

5. Obraćam se sada vama, dragi roditelji i kršćanski odgojitelji, vama dragi svećenici, posvećene osobe i vjeroučitelji. Bog vam je povjerio poseban zadatak da vodite mladež na putu svetosti. Budite im primjer velikodušne vjernosti Kristu. Ohrabrite ih da ne oklijevaju “izvesti na pučinu”, odgovarajući bez odgađanja na Gospodinov poziv. On poziva neke na obiteljski život, druge na posvećeni život ili život služenja u svećeništvu. Pomozite im da znadu razaznati kojim putem trebaju krenuti, te da postanu pravi prijatelji Kristovi i njegovi istinski učenici. Kad odrasli vjernici znaju učiniti vidljivim Kristov lik svojim riječima i svojim primjerom, mladima je lakše spremno prihvatiti njegovu zahtjevnu poruku obilježenu otajstvom križa.

Ne zaboravite, potom, da su i danas potrebni sveti svećenici, ljudi potpuno posvećeni služenju Bogu! Stoga bih htio još jednom ponoviti: “Neophodno je i hitno uspostaviti široki i sveprisutni pastoral zvanja, koji mora zahvatiti župe, odgojne centre, obitelji, potičući pozornije promišljanje o bitnim vrijednostima života, koje svoj vrhunac nalaze u odgovoru što ga je svatko pozvan dati na Božji poziv, osobito kad taj odgovor zahtijeva potpuno darovanje sebe samih i svih svojih sila za Kraljevstvo” (Novo millennio ineunte, 46).

Vama, mladi, ponavljam Isusovu riječ: “Izvezi na pučinu!”. Predlažući taj njegov poziv, mislim u isto vrijeme na riječi što ih je Marija, njegova Majka, upravila poslužiteljima u Kani Galilejskoj: “Što god vam rekne, učinite” (Iv 2,5). Krist od vas traži, dragi mladi, da “izvezete na pučinu”, a Djevica vas ohrabruje da ne oklijevate u njegovu nasljedovanju.

6. Potpomognuta Bogorodičinim majčinskim zagovorom, neka se sa svakog kraja zemlje uzdigne žarka molitva nebeskome Ocu da pošalje “radnike u žetvu svoju” (Mt 9,38). Neka on dade zauzete i svete svećenike svakome dijelu svoga stada. Podržani tom sviješću obraćamo se Kristu, Vrhovnome svećeniku, i s obnovljenim mu povjerenjem recimo:

Isuse, Sine Božji,
u kojemu prebiva punina božanstva,
Ti pozivaš sve krštenike da “izvezu na pučinu”,
slijedeći put tvoje svetosti.
Potakni u srcima mladih želju
da u današnjem svijetu budu
svjedoci snage tvoje ljubavi.
Ispuni ih svojim Duhom jakosti i razboritosti
da mognu otkriti punu istinu
o sebi i o svome pozivu.

Spasitelju naš,
koji si poslan od Oca objaviti njegovu milosrdnu ljubav,
daruj svojoj Crkvi
mlade spremne izvesti na pučinu,
kako bi među braćom bili objava
tvoje prisutnosti koja obnavlja i spasava.

Djevice sveta, Majko Otkupiteljeva,
voditeljice pouzdana na putu prema Bogu i bližnjemu,
Ti koja si čuvala njegove riječi u dubini srca,
podrži svojim majčinskim zagovorom
obitelji i crkvene zajednice,
te one pomognu mladima
da velikodušno odgovore na Gospodinov poziv.
Amen.

Castel Gandolfo, 11. kolovoza 2004.

Ivan Pavao II.