Pozvani smo mijenjati obličje ove naše hrvatske zemlje

Dragi gledatelji i slušatelji u Domovini i inozemstvu,
u ovoj noći vazmenog bdijenja sve vas pozdravljam i svima želim mir i radost.

Drago mi je što na ovakav način mogu biti s vama, pohoditi vaše domove, uputiti vam čestitke i sa svima podijeliti radost kršćanskoga srca koje slavi uskrsnuće Isusa Krista, Boga i Spasitelja.

Čovjekov život je čudesna stvarnost. Toliko uzvišena, protkana mnogim mogućnostima, a opet toliko krhka i nestalna. Od prvoga dana postojanja čovjek polako, ali sigurno hita prema svojem kraju. Nitko ne može umaknuti smrti i ona je toliko prisutna, svakodnevna i uobičajena, a opet toliko strana i odbojna ljudskome biću. Čovjek se instinktivno opire svršetku, osjeća želju za životom i za to je spreman platiti visoku cijenu. Ali što učiniti sa smrću kojoj nijedan čovjek otkad je svijeta i vijeka nije umaknuo? Ljudskim snagama ne možemo ništa učiniti, osim ponekad samo odgoditi taj trenutak. U toj nemoći, kad ljudski gledajući sve nade umiru, vjerničko srce ima snažan oslonac u Bogu. On je taj koji razrješava enigmu smrti i čovjeku širom otvara vrata vječnosti i poziva ga u svoje zajedništvo.

Naša vjera i nada temelje se na prijelomnom događaju ljudske povijesti, uskrsnuću Isusa Krista. I mi ćemo uskrsnuti, jer je Krist, kako piše Pavao, samo ”prvorođenac među mnogom braćom” (usp. Rim 8,29).

Uskrsna nada ispunja snagom i udahnjuje novi život i onda kad čovjek izgubi svaki oslonac, kad se nađe na vjetrometini, shrvan iznevjerenim očekivanjima i slomljen razočaranjima i neuspjesima. Kršćanin je čovjek nade. Ta je nada zalog našeg trajnog povjerenja u dobro, u pobjedu dobra nad zlom. Ma kako vremena bila zla, ma kako okolnosti postale beznadne i nametale rješenja koja nisu u skladu s Božjom voljom i njegovim zapovijedima, kršćanin nikad ne odustaje od nade, jer ona je bitno obilježje onih koji vjeruju u Krista.

No, uskrsna nada nije neko pasivno iščekivanje svijetle budućnosti koju će nam Bog prirediti u vječnosti. Naprotiv, to je iznad svega aktivna nada koja potiče čovjeka da već na ovoj zemlji, osnažen Božjom milošću, stvara obrise kraljevstva Božjega, oplemenjuje odnose među ljudima i sve više uprisutnjuje logiku evanđelja koja se ogleda u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, promicanju mira i solidarnosti te stalnom traženju istine i pravednosti. Aktivna uskrsna nada privodi nas same obraćenju a svijet preobražava.

Kršćanska nada ispunja čovjeka mirom i spokojem koji samo Bog može dati. Čovjek ispunjen unutarnjim mirom smireno i staloženo prosuđuje životne prilike i hrabrim korakom kroči naprijed. Svjestan je svih poteškoća i križeva, ali nada hranjena vjerom ispunja ga snagom i životnim poletom koji ne gasne ni u najvećim iskušenjima.

Kršćanska nada je blagoslov duše. Usrdno molim Gospodina da ovoga Uskrsa takne srce svakoga čovjeka u našoj Domovini i ispuni ga tim blagoslovom. Poznato mi je koliki gube nadu u bolje sutra, opterećeni tolikim zbunjujućim i zabrinjavajućim događajima, tolikim besplodnim raspravama koje više zamagljuju nego što pomažu rasvjetljavanju i rješavanju životnih pitanja. Podjele i strančarenja, stvaraju ozračje netrpeljivosti u kojem se sužava prostor za dijalog, za otvorenost prema drugome, ponestaje strpljivosti i milosrđa. Sve to dovodi do pomutnje u kojoj zrelo promišljanje gubi na snazi te čovjek postaje lakim plijenom različitih manipulacija. Ljudi vjere nikad se ne mogu pomiriti s takvim ozračjem.

Braćo i sestre Kristovi vjernici, pozvani smo mijenjati obličje ove naše hrvatske zemlje. Tamo gdje je zloća unosimo dobrotu, tamo gdje je zavladao očaj svjedočimo nadu, gdje je nesloga i svađa promičimo zajedništvo i govor razumijevanja, gdje je zavladao nemir donosimo mir. Nikad se nemojte umoriti čineći dobro, jer po tome se prepoznajemo kao Kristovi učenici.

Povlašteni događaj u kojem prepoznajemo Krista uskrsnuloga, osnažujemo svoju vjeru, svoje kršćansko zajedništvo i stalnu usmjerenost k dobru jest euharistija. U Godini smo euharistije o značenju koje nam je papa Ivan Pavao II. progovorio u svojoj pobudnici “Ostani s nama, Gospodine”. Papa nas u njoj podsjeća na uskrsno jutro i onu zgodu kad se Isus pridružuje dvojici učenika na putu u Emaus. Nisu prepoznali svojega učitelja dok im je tumačio Sveta pisma i odlomke koji su govorili o tome da mora trpjeti prije nego uđe u slavu. Prepoznali su ga tek u lomljenju kruha, u onom činu kojim je Isus na Posljednjoj večeri utemeljio euharistiju. Ovoga Uskrsa svima nama želim da obnovljenom vjerom neprestano susrećemo i prepoznajemo Krista u slavljenju euharistije, osobito nedjeljne, kako bi nam Kristova blizina bila snagom za svjedočenje kršćanskoga života.

Zahvalan Gospodinu za dar medija preko kojih vam na ovakav način mogu u ovom svetom vremenu iskazati svoju blizinu svima vama poštovani slušatelji i gledatelji želim Sretan Uskrs.

Neka svetkovina Kristove pobjede života nad smrću i dobra nad zlom, ispuni nadom, mirom i radošću svako srce.

Svoj braći i sestrama Crkve zagrebačke kao i čitave Crkve u hrvatskom narodu, kako u domovini tako i u inozemstvu, želim sretan Uskrs.

Upućujem čestitke i vama, braćo i sestre, drugih kršćanskih Crkava koji zajedno s nama ispovijedate vjeru u Kristovo uskrsnuće.

Sretan Uskrs želim i svima vama, ljudi dobre volje, koji ste neumorni u traženju Istine i koji svoj život ravnate osluškujući glas savjesti.

Krist je došao na ovaj svijet da spasi svakog čovjeka i svakome otvori vrata vječnosti. Nitko nije isključen iz toga Božjeg plana stoga neka u uskrsno jutro u duši svakog čovjeka zasja uskrsna nada!

Sretan Uskrs