Dragi slušatelji i gledatelji, sretan Uskrs!

Postala je tradicija da mi se o Uskrsu pruži prilika uputiti vam čestitku putem modernih sredstava društvenih komunikacija. I ove sam godine rado prihvatio poziv uredništava Laudato.tv, Hrvatskoga katoličkog radija i “Glasa Hrvatske” Hrvatskog radija, i zaista sam im zahvalan za ovu mogućnost.

Najprije bih srdačno želio pozdraviti sve koji me prate u Hrvatskoj. A potom bih želio uputiti poseban bratski pozdrav onima koji su izvan Hrvatske, osobito Hrvatima u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Oni su mi vrlo dragi, jer sam ondje imao radost služenja Svetom Ocu i Crkvi prije nekoliko godina.

Kao što znate, ove nam godine Providnost ponovno nudi priliku proslaviti “svečanost nad svečanostima”, i to istoga dana kada je slave i naša pravoslavna braća. Ova providonosna slučajnost nas poziva nadići konfesionalne granice, osobito u ovoj svečanoj prigodi; i podsjeća nas da je, unatoč razlikama, ono što nas ujedinjuje mnogo veće od onoga što nas razdvaja. Zato mi je drago poželjeti sretan Uskrs također i našoj pravoslavnoj braći, oslanjajući se na žarku molitvu kako bi od Uskrslog Isusa mogao doći život, svjetlo, nada i radost za naše zajednice i – putem našeg zajedničkog svjedočanstva – za sve ljude dobre volje.

Za naše promišljanje, ove godine u ekumenskom duhu, želio bih kao polazište uzeti misao koja dolazi od Sveca iz vremena nepodjeljene Crkve, Svetog Efrema Sirca, kojega je kršćanska starina počastila naslovom “harfe Duha Svetoga”, i čiji nauk ostaje i dalje aktualan za kršćanske crkve.

Dakle, u 2. Himnu o Uskrsnuću sv. Efrem inzistira na radosnim pohvalama koje trebaju potaknuti promišljanje pashalnog otajstva, i predstavlja veliku kozmičku liturgiju svega stvorenog koja obuhvaća nebo i zemlju. Započinje osvrtom na “Križ koji ponovno otvara Raj”. Od njega, od Križa, provire hvalospjev svega stvorenja: “ključ za me bje tvoj Križ, otvori mi Raj… Evo radosne svečanosti… Čedne žene i muškarci bijahu trublje i rogovi. Dječaci i djevojčice u njoj bijahu harfe i citre.”

Ovaj opis radosti kao specifična nota uskrsnog razmatranja prisjetit će nas i pomoći nam bolje shvatiti neke aspekte nauka našeg voljenog pape Franje koji nam često nudi vrlo poticajna razmatranja o temi radosti.

Primjerice, prošle godine Sveti Otac, u jednoj meditaciji u Svetoj Marti (cfr. L’Osservatore Romano, ed. quotidiana, Anno CLVI, n.117, 23-24/05/2016), rekao je da bi radost trebala biti karakteristična vrlina kršćana. Dodao je da se ne može zamisliti kršćanin bez radosti, jer je ona poput “osobne iskaznice kršćanskog identiteta”.

Očito je da se ne radi o “prolaznim radostima” koje mogu doći iz potrošačke ponude, već se radi o radosti Evanđelja, radosti koja dolazi iz svijesti onoga što je Bog učinio za nas, i slavimo je ovih tako svetih dana: On nas je obnovio u Kristu, Svome Sinu, krvlju Njegova Križa.

Svakako, dodaje papa Franjo, ne može se ignorirati da se ponekad moramo suočiti također i s kušnjama i patnjama, koje pomalo prate svakodnevni put svih nas. Ali čak i u takvim okolnostima kršćanin je pozvan živjeti taj dinamizam radosti izražavajući ga na drugi način, odnosno s mirom koji dolazi iz sigurnosti da je Isus umro i uskrsnuo za nas, s nama je, prati nas, poznaje nas po imenu, voli nas takve kakvi jesmo, s našim talentima i ograničenostima. Drugim riječima, čak i u kušnjama i nevoljama moramo istaknuti da je Bog s nama, a osobito u pomalo “sivim” trenucima On je tu pokazujući nam svoju naklonost, pozivajući da budemo vrlo blizu Isusu na Križu, i – po Križu – imamo udjela u Uskrsnuću i Isusovoj radosti.

Stoga, imajte na umu da Sveti Otac puno puta ponavlja kako je kontradiktorno vidjeli tužne i tjeskobne kršćane koji djeluju kao da su “trajno na pogrebu”. Papa Franjo često pokazuje put radosti vjere: potrebno je vratiti se Isusu, umrlom i uskrsnulom za nas, graditi svoj život po Njemu koji nam šalje Duha kako bismo s radošću nastavili dalje Njegovim putem, na Njegov način i prema Njegovim smjernicama.

Mislim da je važno naglasiti još jedan element nauka o radosti Svetog Oca. To je da ne možemo zadržati radost za sebe niti možemo biti zadovoljni dijeliti je samo s onima koji su nam dragi ili bliski. S Isusom imamo obvezu podijeliti je sa svima bez razlike. To je dinamizam zrele vjere. Radost se ne može zaustaviti u nama ili u određenoj skupini: mora ići dalje, mora se širiti. To je dar koji mora koračati, kaže Sveti Otac. To je krepost velikih, onih koji znaju nadići vlastite interese, gorčine, ljudske malenosti i sitničavosti, onih koji uvijek znaju proširiti svoj pogled na obzorja Božja i obzorja braće, a osobito najsiromašnijih i najudaljenijih koji su jako potrebni solidarnosti i utjehe.

Dragi slušatelji i gledatelji, u ekumenskom duhu, razmatrajući sa Svetim Efremom kozmičku liturgiju koja ujedinjuje nebo i zemlju u radosnom hvalospjevu Gospodinu umrlom i uskrsnulom, još jednom izričem uskrsnu čestitku svima zajedno i svakome od vas. Za vas i s vama molim da uskrsni blagdani donesu obilje spokoja, obnovljene nade i radosti.

Sretan Uskrs!