Luxembourg, (IKA) – Pravna pitanja vezana uz tzv „kraj života” i migraciju osobito su važna za Crkvu, jer izravno utječu na dostojanstvo ljudske osobe. U ta dva područja koja se tiču čovjekova života, Crkva ukazuje na put „praćenja” najranjivijih, onih koji trpe i koji su bespomoćni u našem društvu. Propisi o takozvanom „kraju života” i migraciji bili su u središtu susreta pravnih savjetnika biskupskih konferencija održanog u Luxembourgu od 10. do 12. prosinca na poziv mjesnog nadbiskupa Jean-Claudea Hollericha. Radovima je predsjedao kardinal Angelo Bagnasco, predsjednik CCEE-a. Na sastanku je sudjelovao i apostolski nuncij u Luksemburgu mons. Augustin Kasujja. U raspravu o pitanjima vezanim uz kraj života uvela je Sophia Kuby iz ADF Internationala.
Pravni savjetnici istaknuli su da postoji velika pometnja oko nekih pojmova i praksi kojima se želi regulirati takozvani „kraj života”. Crkva ponavlja da je nezakonito oduzeti nekome život! Nitko ne smije svojatati pravo da odlučuje o vlastitoj ili tuđoj smrti. Nitko ne smije suditi o tome je li život vrijedan življenja zbog nejasne i raširene ideje o „pravu na dostojanstvenu smrt”. Štoviše, nitko ne smije definirati kriterije što znači „dobra kvaliteta” života, koju se prečesto mjeri prema kriterijima učinkovitosti, pune autonomije odlučivanja i odnosa s drugima, namjesto da se život promatra kao stvarnost koju se živi u mreži odnosa koji obogaćuju. Ovo shvaćanje kraja zemaljskog života tipično je za našu zapadnu kulturu, koja je snažno obilježena individualizmom koji se brka sa slobodom, ne shvaćajući da to neizbježno vodi do tragične i očajne samoće.
Stoga su pravni savjetnici ponovno potvrdili potrebu sudjelovanja u javnoj raspravi, gdje će jasno zagovarati svoje mišljenje i stav, a ne samo afirmirati načela i uvjerenja. Stoga je važno u iznošenju argumenata i razloga služiti se jezikom koji je razumljiv svima. U labirintu pravnog aparata i jezika postoji jasna potreba da se istaknu granice zakona i slobode pojedinca. One moraju biti u skladu s istinom i promicati dostojanstvo osobe u njezinoj ontologiji.
Život koji se primiče kraju na ovom svijetu treba medicinsku skrb i pravnu zaštitu koji imaju za cilj istinsko dobro osobe. Alternativni prijedlog Crkve u svim situacijama samoće i patnje je praćenje osobe od početka, to jest od začeća, do prirodnog kraja života. Crkva je zabrinuta zbog onih zakona koji, namjesto da promiču ljubav i solidarnost prema najugroženijima i najslabijima, potiču kulturu smrti.
Druga tema o kojoj se raspravljalo ticala se europskih i nacionalnih propisa o migraciji. U uvodu prikazan je video koji je snimila prof. Chiare Favilli sa Sveučilišta u Firenci. Nedavna migracijska kriza i znatno povećanje broja tražitelja azila naglasili su potrebu za revizijom europskih i nacionalnih propisa. Činjenica da EU nema zajedničku politiku za migraciju ili azil, ostavlja veliki prostor diskrecijskog odlučivanja državama, što ima za posljedice izbore i provedbene mjere koje se previše međusobno razlikuju. Na skupu se prepoznalo, sa stanovitom zabrinutošću, kako ova „pravna nesigurnost” unutar EU i pojedinih država članica vodi do političke i društvene nestabilnosti. Europske zemlje moraju poduzeti sve napore oko promicanja mira i razvoja, kao i pravde, u zemljama iz kojih toliki ljudi bježe. No, čini se da ekonomska suradnja nije dovoljna. Potrebno je osigurati da migracija i pitanja vezana uz azil postanu dijelom ne samo socijalne, već i radne i obiteljske politike. Zapravo, azil se još uvijek percipira kao dio „socijalne politike” država, to jest socijalne potpore, a ne u perspektivi integracije ili slobodnog kretanja u državama članicama.
Za Crkvu, prihvaćanje stranca je Božja zapovijed. To je potiče da uloži sve moguće napore, poštujući zakonitost, oko velikodušnog prihvaćanja i prikladne integracije onih koji dolaze u naše zemlje. Analiza stanja u različitim zemljama pokazala je veliko sudjelovanje Crkve u upravljanju migracijama, i to ne samo u situaciji prijeke potrebe, već i u poticanju usvajanja zakona i propisa koji uzimaju u obzir složenost problema, uz poštovanje temeljnih prava svake osobe i zajednice. Naposljetku, sudionici su uputili nekoliko pitanja vezanih uz Istanbulsku konvenciju. Ocijenivši hvalevrijednom inicijativu država u prepoznavanju težine fenomena nasilja u obitelji, istaknute su, međutim, neke slabosti u vezi s korištenjem ideološkog jezika.
Sudionici su imali priliku posjetiti Sud EU, gdje su razgovarali s predsjednikom suda Jaegerom i odvjetnikom F. Biltgenom, sucem tog Suda. Posjet je završio večerom koju je priredio dr. Ignacio Ulloa Rubio, španjolski sudac, a sudjelovali su i drugi suci Suda. Posjet je organiziran uz doprinos Mauroa Gattija sa Sveučilišta u Strasbourgu.