U izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni objavljen šesti dvojezični (hrvatski i njemački) zbornik radova s pastoralnog skupa hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih suradnica i suradnika iz zapadne Europe koji je održan od 6. do 8. listopada 2004. u Untermarchtalu kod Ulma, a bio je posvećen aktualnoj temi “Izazov nove religioznosti”.
Predavači dr. o. Mijo Nikić iz Zagreba, mr. fra Josip Blažević iz Vinkovaca i dr. fra Šimun Šito Ćorić iz Solothurna u Švicarskoj, govorili su svatko sa svoga motrišta o toj sve aktualnijoj tematici koja potiče i odgovorne u Crkvi da joj posvete više pozornosti te cjelovito pronađu odgovore o razlozima tako brzog širenja vjerskih pokreta i sekti po čitavome svijetu.

Dr. Nikić je u predavanju naslovljenom “Slika Boga u vjerskim sljedbama i pokretima” istaknuo kako novi religiozni pokreti i vjerske sekte uglavnom daju prednost afektivnosti pred razumom, a to znači da kod većine dominira neka čudna misterioznost, razni zanosi, često na granici histeričnoga ponašanja. Sljedbe u velikoj mjeri njeguju tzv. fundamentalno, nekritičko tumačenje Biblije. “U nemalom broju sljedba odlučujuću ulogu igra objava i proroštvo, ekstatične pojave i opsjednutost nadosjetilnim. Većina tih pokreta ima živoga karizmatskog vođu koji je vrlo autoritativan i često traži posvemašnju poslušnost. Program pokreta je šarolik: od neokršćanskih do protukršćanskih stavova”.
U drugom predavanju naslovljenom “Isus Krist – donositelj žive vode – crkveno promišljanje o new ageu” dr. Nikić je, između ostalog, kazao kako je Katolička crkva preko svojih institucija u Vatikanu, koje se brinu za čistoću vjere, tražila od nacionalnih biskupskih konferencija da odgovore na pitanje o razlozima širenja vjerskih pokreta i sekta po čitavom svijetu. Na taj upit stigli su u Vatikan odgovori od 75 biskupskih konferencija diljem svijeta. Prema njima, razlozi za nastanak vjerskih sljedba su sljedeći: traganje za pripadnošću, za odgovorima, za cjelovitošću, te za kulturnim identitetom; potreba za priznanjem i osobitošću, traganje za transcendencijom, potreba za duhovnim vodstvom, potreba za vizijom tj. novim svijetom te potreba za sudjelovanjem i angažmanom. “New age kao globalna mreža raširena po čitavom svijetu zahvatila je također i mnoge vjernike katolike kojima je bila potrebna pomoć u razlikovanju duhova kad je u pitanju taj pokret i sve što se nalazi u njegovoj mreži”. Crkva je dokumentom “Isus Krist – donositelj žive vode – crkveno promišljanje o new ageu” izišla u susret svojim vjernicima i ukazala na očite kao i skrivene zablude koje su prisutne u tom globalnom pokretu. “Dokument jasno daje do znanja da nije moguće vjerovati i u Krista i u Vodenjaka. Ovo je situacija, kaže dokument, u kojoj se stoji ili na jednoj ili na drugoj strani”.

“Terapeutski alternativni pokreti – pastoralno teološki izazov” naziv je predavanja dr. Blaževića, koji je, između ostalog, kazao: “U konvencionalnoj medicini prisutan je nedostatak respektiranja duhovne komponente, a u terapeutskim alternativnim pokretima ističe se duhovna dimenzija bolesti. Pritom je pojam duha kontroverzno interpretiran”. Među smjernicama autor predlaže uprisutnjenje svijesti o kršćanskom smislu patnje, kako ga izlaže papa Ivan Pavao II. u dokumentu “Spasonosno trpljenje”, te žurno razvijanje terapijske teologije.
U drugom predavanju “Izazov joge za kršćanstvo” dr. Blažević je ustanovio da se jogu na Zapadu promiče pod tri vida: kao gimnastiku, kao sredstvo sjedinjenja s Bogom, ili i kao gimnastiku i kao sredstvo postizanja sjedinjenja s Bogom. U kontekstu “new agea” joga se nameće kao “filtar za ideje novog doba”. Jogu je predavač definirao kao zajedničko ime za sve indijske tehnike putem kojih se postiže oslobođenje (moksa) od iluzije (maye) i ciklusa uvijek novih rađanja (samsare) u svrhu postizanja blaženstva (nirvane) pri čemu je objasnio svaki pojam ponaosob. Ukazao je na sadržaj Pisma Kongregacije za nauk vjere o nekim vidovima kršćanske meditacije u kojemu je izložen i katolički stav prema jogi.

O opasnostima devijantne religioznosti u karizmatskim i sličnim pokretima govorio je dr. Ćorić, koji je, između ostalog, kazao: “Koliko god religioznost nedvojbeno imala iscjeliteljski karakter i bila značajan element u postizanju i očuvanju duševnog zdravlja, valja upozoriti i na moguće nezdrave dimenzije određenih vidova religioznoga i onoga što se uz vjeru veže, primjerice fenomen okultnih pojava”. Upozorio je na pogubnost za duševno zdravlje vanjske religioznosti kao i na rezultate psiholoških istraživanja o mogućem religijskom induciranju psihičkih smetnja. Osvrnuo se također na negativne utjecaje nezdrave religioznosti u svagdašnjem osobnom i društvenom životu. Posebno je govorio o tipovima religijskih smetnji u međuljudskim odnosima, te o karakteristikama religioznosti koje pridonose neuspjehu u borbi sa životnim zahtjevima. Svoje iscrpno predavanje završio je govorom o najčešćim opasnostima devijantne religioznosti u karizmatskim pokretima, kojih očito nije malo.

“Za tu smo se temu odlučili potaknuti činjenicom da neki pripadnici hrvatskih katoličkih zajednica, ne nalazeći u svojim zajednicama dovoljno pozornosti i topline ili iz nekoga drugog razloga, nerijetko brzopleto i nepromišljeno pristupaju raznim sljedbama (sektama) ili drugim, kršćanskim ili nekršćanskim, zajednicama”, pojasnio je u predgovoru zbornika delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josip Bebić. (ika-apo/kj)