Istina je prava novost.

"Pred tobom Bože"

U sklopu "Dana kršćanske kulture" održan recital duhovne poezije

Split, (IKA) – U palači Milesi 30. ožujka u suorganizaciji Društva hrvatskih književnika – ogrankaSplit, Matice hrvatske – ogrankaSplit i nakladne kuće Verbum, a u sklopu manifestacije “Dani kršćanske kulture”, održan je recital duhovne poezije pod nazivom “Pred tobom, Bože”. Moderator i selektor programa bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika – ogranka Split Siniša Vuković, a stihove je kazivao glumac Trpimir Jurkić, predsjednik Matice hrvatske – ogranka Split.U glazbenom dijelu programa nastupio je Mješoviti zbor mladih Gospe od zdravlja pod ravnanjem fra Stipice Grgata, a uz orguljašku pratnju s. Zorislave Radić.
Na samom početku nazočne je u ime organizatora pozdravio ravnatelj manifestacije “Dani kršćanske kulture” Miro Radalj koji je izrazio zadovoljstvo zbog održavanja ovakvog programa u suradnji s ovim dvjema institucijama.
Ova zanimljiva poetska večer bila je i prigoda da se upozna s duhovnim stvaralaštvom autora Mate Ganze, Drage Štambuka, Marine Čapalije,Vlaste Vrandečić-Lebarić, Zlatana Plenkovića i Tonča Petrasova Marovića čije je stihove izvrsno izveo Trpimir Jurkić, a njihove biografije približio je Siniša Vuković.
Mate Ganza pjesnik jerođen 1936. godine, a spadakao i T. P. Marović, u naraštajni interregnum između “krugovaša” i “razlogovaca”, ali je stilski odnjegovao vlastiti izraz koji se ne oslanja preveć na uzore. Snažna konstituenta njegovog pjesnikovanja svakako je duhovna dimenzija u kojoj, kao lajtmotiv, dominira motiv – žrtve.
Drago Štambuk autor je vrlo razvedenog pjesničkog opusa, koji se ne ukalupljuje u vezani stih ili stroge forme, već se slobodno razvija slijedeći pjesnikovu maštu. Piše i na čakavštini i na štokavštini. Dobar dio njegovog poetskog djela određen je podnebljem u kojem je nastalo, što je bilo dirigirano diplomatskom službom na različitim kontinentima: od Velike Britanije do Indije, od Japana do Brazila. Izraziti je predstavnik spiritualista u hrvatskoj poeziji, kod kojega se teme Boga i domoljublja bilo izmjenjuju bilo nadopunjuju.
Marina Čapalija poetesa je koja je veći dio svojih objavljenih kanconijera ispjevala na čakavštini Velog Drvenika. Spada u red pjesnikinja koje je svojim djelom obilato nadmašila estetske standarde dijalektalne poezije u novije vrijeme. Ciklus pjesama uglazbio je skladatelj Petar Bergamo, polučivši izniman uspjeh.
Vlasta Vrandečić-Lebarićpjesnikinja je koja je svoj forte impostirala u pjesmama ispjevanim na vrlo zvučnom idiomu mjesta Pučišća na otoku Braču. Za razliku od mnogih pjesnika što su pjevali i o starinskom svijetu koji nestaje, o zanatima i običajima, ona je pišući o kamenu i škarpelinima dala novu dimenziju dijalektalnog pjevanja lišenog patetike.
Zlatan Plenković pjesnik je i dominikanac, široj javnosti gotovo sasvim nepoznat kao demijurg,ostavio je iza sebe sjajnu stihozbirku Moje selo (2000.) iskovanu vernakularnim jezikom Svete Nedjelje na Hvaru. Kao i svi boduli, tako je i ovaj pjesnik svoju pjesničku mrežu razapeo između mora i zemlje, između ribara i težaka, između fratara i vjernog puka.
Tonči Petrasov Marović svakako spada među najizrazitije hrvatske pjesnike druge polovice XX. stoljeća. Rođen u Mravincima između Splita i Solina satkao je svoj pjesnički svemirneupitne potentnosti, koji vlastitevertikale podiže i iz lokalnoga i prema univerzalnomu: s jedne strane tu je duhovna dimenzija koja se nedvojbeno napaja na religioznosti, ali tu je i jedna ina duhovna komponentašto izmiče “konfesijskoj” discipliniranosti u izrazu, ali istodobno inzistira na onostranosti i slobodarskoj zapitanosti bez uskrata i međa.