Zagreb, (IKA) – Drugoga dana Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje u srednjim školama, 30. kolovoza, u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu održana su dva plenarna predavanja.
U predavanju “Biblija i vjeronauk u srednjoj školi: problem metoda i pristupa biblijskim tekstovima” doc. dr. Mario Cifrak istaknuo je kako se čini da je glavno pitanje što pridonosi razumijevanju Biblije i njezinom plodnom čitanju. Tu nam pomažu načela biblijske didaktike. Otvaranje (biblijskog) teksta usmjereno na problem, odnosno rješenje problema usmjereno na Bibliju omogućuje plodno čitanje, rekao je dr. Cifrak, te upozorio kako je potrebno i točno odrediti koje funkcije biblijski tekstovi u nastavnim temama mogu imati, odnosno zašto se uzima biblijske tekstove u neku temu. Jedna od važnih funkcija pri tome je upravo razumijevanje biblijske predaje. Što znači da se traže informacije za uvod u životni svijet Biblije, informacije o nastanku i povijesnom razumijevanju biblijskih spisa i informacije o biblijskom govoru. Do njih dolazimo tako što smo hermeneutski gledano posegnuli za rezultatima egzegeze, odnosno metoda i pristupa za interpretaciju biblijskih tekstova, istaknuo je predavač, te se kao primjerom poslužio nastavnom temom “Isusovo otkupiteljsko djelo” iz udžbenika za prvi razred srednje škole “Tražitelji smisla”.
Dr. Jasna Šego je temu predavanja “Vjera i život u zrcalu književnosti” sudionicima Škole nastojala približiti temeljem drame “Naš grad” američkog dramatičara, romanopisca i intelektualca Thorntona Wildera (1897.-1975.). Riječ je o drami koju je autor napisao godine 1937., od 1938. ne silazi s repertoara Broadwaya, a diljem Amerike igra se u amaterskim, sveučilišnim, kazališnim skupinama, kao i ljetnim i zimskim kampovima, te provincijskim kazalištima. Teme koje drama obrađuje su prijateljstvo, zajedništvo, ljubav, brak, odnos prolaznosti i vječnosti, te sustav vrijednosti, poglavito obiteljski život i to u vidu obitelji kao utočišta, nadahnuća, potpore svojem članu. Sama radnja podijeljena je u tri čina – svakodnevni život, ljubav i brak, sazrijevanje i ulazak u svijet odraslih, te kao posljednji čin životna prolaznost, te smrt ali iz perspektive umirućih. Predavačica je istaknula kako se drama doživljava kao nešto prepoznatljivo, jer oživljava kolektivna sjećanja na trenutke koji nas povezuju. Slika svijeta koju Wilder nudi, slika je stvarnosti u kojoj se ljudi vole i razumiju, svijet se podrazumijeva kao dio Božjeg nauma. Do izražaja dolazi afirmativni pogled na svijet, nema nad-junaka, a nekolicina negativnih nalaze se na margini. Dramom prevladavaju pozitivne emocije tolerancije, ljubavi, razumijevanja, prijateljstva, poniznosti. Govoreći iz vlastitog iskustva obrađivanja drame sa studentima, dr. Šego istaknula je jako dobar prijem, koji kod svakog novog iščitavanja, svakog novog pismenog rada, otkriva nove dimenzije. Stoga je vjeroučiteljima preporučila da je pokušaju primijeniti u svom radu, a u tom vidu dala im je i nekoliko sugestija – tema koje bi se mogle pomoću teksta drame obraditi, odnosno približiti mladima.