Zagreb, (IKA) – Drugoga dana Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje u srednjim školama koja se u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu održava 21. i 22. kolovoza s temom „Obnova Crkve i nasljedovanje Krista” održana su dva plenarna predavanja. Predavanje „Učeništvo u Novom Zavjetu – lica nasljedovanja” održao je doc. dr. Taras Barščevski s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Polazeći od samoga Učitelja, istaknuo je kako se „učenik” ne definira u odnosu na samoga sebe, tj. na temelju činjenice da „uči”, već se prvenstveno definira u odnosu na učitelja, u odnosu na onoga od koga uči i prema kome se ravna. „Drugim riječima učenik ovisi o učitelju, a učeništvo o učiteljstvu”, rekao je. Posvijestio je kako je neosporni i jedini Učitelj u Novome zavjetu Isus. „Sadržaj njegova nauka jest ponajprije Kraljevstvo Božje i poziv k obraćenju, a način ili metoda poučavanja jesu ne samo propovijedi i prispodobe, već i djela, tj. čuda, ali prvenstveno sav njegov život. Stoga je učenik pozvan ne samo nešto naučiti od Isusa, već živjeti kao Isus”. Govoreći o Isusu kao učitelju, Barščevski je naglasio kako se on ponajprije pokazuje kao krotak učitelj koji se više brine o tome kako bi rasteretio svoje učenike i darovao im mir, nego kako bi ih zatrpao činjenicama i obvezama. Osvrnuo se na svakog evanđelistu, te istaknuo njihovo razumijevanje učiteljstva. Na kraju predavanja ukazao je na neke primjere učeništva u Novom zavjetu, želeći time istaknuti obilježja učenika koja ne samo predstavljaju posebnost svakog lika, već ponajprije mogu biti i uzor našeg nasljedovanja Krista. Tako je spomenuo Petra, koji se uvijek nekako više ističe između apostolima, potom šutljivog Josipa, Marijina muža i djetetova zaštitnika, „nevjernoga” Tome, Pavla, učenika kojega je Isus ljubio, a koji u sebi „utjelovljuje ideal istinskog Isusovog učenika i nasljedovatelja, te naposljetku Mariju koja svojim „da” Bogu postaje Isusovom Majkom, a vjernim slušanjem i čuvanjem Riječi svakom kršćaninu pokazuje bit učeništva.
Predavanje „Vjeronauk i ekumenska osjetljivost – pristup temama iz povijesti Crkve” održao je izv. prof. dr. Ivica Pažin s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku, te predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije. Uvodno je naglasio kako je „katolički vjeronauk u osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj upravo zato, jer je konfesionalan i ekumenski usmjeren”. Pojasnio je kako je katoličko razumijevanje konfesionalnosti u sebi sadrži otvorenost prema drugim vjeroispovijestima i religijama, ali i zato potrebnu osposobljenost za dijalog. „Uz to što konfesionalni model vjeronauka obuhvaća u sebi sposobnost i spremnost razumjeti druge i drukčije, on uvijek zahtijeva razvoj vlastitoga identiteta, te podržava odgoj i obrazovanje religijskih odnosno vjerskih uvjerenja i stavova. Za učenike će to značiti da se pred njima otvara svijet boljega razumijevanja zajedničkih ali i različitih elemenata, te tim i značenja pripadnosti određenoj vjerskoj zajednici što nužno utječe na njihov vlastiti život”, istaknuo je Pažin. Nadalje je naglasio da upravo radi potrebe kvalitetnije suradnje različitih vjerskih kršćanskih zajednica u okviru vjeronauka u školi, današnja religijska pedagogija promišlja o konfesionalnom kooperativnom vjeronauku pri čemu se na poseban način ne želi istaknuti tip vjeronauka koji bi bio nadkonfesionalni, nego potreba vjeronauka s kvalitetnom ekumenskom suradnjom. Jer, kako je podsjetio „upravo zajedništvo, odnosno teme koje vode zajedništvu, sastavni su dio vjeronauka u školi pri čemu se niti one koje dijele jednu vjersku zajednicu od druge ne predstavljaju kao nešto što nas razdvaja, koliko kao nešto što na daje priliku prihvaćanja ili nadvladavanja različitosti. Po jačanju ekumenske dimenzije u okviru vjeronauka u školi on može u svijetu obezvređivanja drukčijega, pružiti znakove suprotnoga mišljenja. Vjeronauku naime nije stalo samo do kršćanstva iz jedne perspektive (katoličke, pravoslavne ili evangeličke), već daleko više do kršćanstva i kršćanske vjere koja svoj odgovor nalazi u Kristu, svim kršćanima i jedinstvu osobnoga i svakog drugog života. Teme iz povijesti Crkve tomu mogu dati poseban prilog”.
Dio programa škole odvijao se u pedagoškim radionicama s temama: „Matija Vlačić Ilirik: ‘Hermeneutička metoda’ – Ključ Svetoga pisma” (voditeljice mr. Kata Lamešić i mr. Zdenka Prkačin), „Reformacija i katolička obnova – multiperspektivnost metodičkih i pedagoških postupaka, metoda i pristupa u poučavanju povijesnih tema” (voditeljice Danijela Majcenić, prof. mentor i Martina Bistrović, prof. mentor) i „’Nije na prodaju’- Reformacija i izazovi današnjice” (voditeljice Ivana Krešić, dipl. ing., prof., i mr. Svetlana Vojnić Feldi).