Zagreb, (IKA) –Tijekom dvodnevne Katehetske jesenske škole za odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama s temom “Kulturna baština u vjerskom odgoju” 14. i 15. studenoga održana su tri predavanja. Dr. sc. Josip Dukić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu govorio je o kulturnim dobrima Crkve u procesu stvaranja kulturnoga, nacionalnog i vjerskog identiteta.
U uvodnom dijelu se osvrnuo na samu definiciju kulturnih dobara te istaknuo kako „kulturna dobra Crkve, pokretna i nepokretna, bitno određuju njezinu narav i poslanje u svijetu. Ona su, moglo bi se reći,privilegirano mjesto tog poslanja”.
Govoreći o brizi Crkve za kulturna dobra, predavač je podsjetio kako je ta briga vidljiva od samih početaka, no bila je podložna određenim oscilacijama. Da bi to bolje ilustrirao, dr. Dukić je brigu Crkve podijelio na dva razdoblja, ono prije, te ono nakon Ivana Pavla II. Naime, istaknuo je kako je upravo papa Ivan Pavao II. svojim shvaćanjem kulture, nastupima i osnivanjem relevantnih institucija ostavio svoj neizbrisivi pečat. Dr. Dukić je podsjetio i na hrvatska kulturna dobra na UNESCO-voj listi, te se posebno osvrnuo upravo na sakralnu baštinu koja zauzima dobar dio te liste.
U završnom dijelu pojasnio je važnost kulturnih dobara Crkve u procesu oblikovanja kulturnog, nacionalnog i vjerskog identiteta, jer kako je istaknuo, „suvišno je isticati da iz procesa identiteta nisu isključeni pripadnici drugih religija i osobe koje ne vjeruju. Stoga, upravo su kulturna dobra Crkve važna poveznica u tom susretu”.
“Baština hrvatske riječi u radu s djecom rane i predškolske dobi” bila je tema predavanja dr. Vladimire Velički s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Pojašnjavajući važnost baštine u govoru, rekla je kako ono što smo baštinili i nosimo sa sobom ne odnosi se samo na arhaične riječi, nego zahtjeva ponovno propitkivanje i selektiranje onoga što želimo prenijeti budućim generacijama.
Preko govora događa se preobrazba ljudi. Kad naučimo drukčije govoriti, postajemo drukčiji, govor nas oblikuje bilo da smo u ulozi govornika ili u ulozi slušatelja. Stoga je potreba za bogaćenjem rječnika danas prisutnija nego ikad, želimo li odgajati slobodne i misleće ljude, pojasnila je dr. Velički.
U tom kontekstu je upozorila kako istraživanja dječjeg rječnika pokazuju znatno smanjenje broja usvojenih riječi u odnosu na stanje od prije deset ili dvanaest godina. Kako bi ih djeca usvojila i koristila, riječi moraju biti korištene/izgovorene prije svega od govornih uzora, od odraslih. Stoga je upozorila kako uvijek iznova valja propitkivati vlastiti rječnik i nastojati svjesno upotrebljavati riječi kojima prijeti da budu zaboravljene, riječi koje bude život u povjerenoj djeci.
Dr. Velički se osvrnula i na istraživanje govora odgojitelja u neformalnih komunikacijskim situacijama koje je provedeno sa studentima Učiteljskog fakulteta, a prikazan je i projekt „Čuvari riječi” proveden u Dječjem vrtiću „Različak” u Zagrebu s ciljem bogaćenja dječjeg rječnika.
Predavanje “Glagoljica u dječjim očima – kako hrvatsku glagoljašku baštinu približiti djetetu” održala je dr. Jelena Vignjević također s Učiteljskog fakulteta.
Postavljajući niz pitanja poput „je li glagoljica preozbiljna tema za mlađu djecu; može li se glagoljica funkcionalno iskoristiti u pripremi malih ruku za vještinu pisanja; kako djetetu učiniti bliskim veliku starinu; kako dijete zainteresirati za apstraktan fenomen drevnog pisma; kako približiti djeci riječi i rečenice davne zbilje hrvatskoga jezika” dr. Vignjević je približila samu temu.
Podsjetila je i na temeljni dokument za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje „Nacionalni okvirni kurikulum” koji među općim odgojno-obrazovnim ciljevima navodi kao drugi cilj „razvijati u učenicima svijest o očuvanju materijalne i duhovne povijesno-kulturne baštine Republike Hrvatske i nacionalnog identiteta”.
Stoga je prisutnost teme glagoljice i funkcionalno opravdana u potrebi da dijete prije polaska u školu ovlada predpisačkim i predčitačkim vještinama.
Glagoljička slova mogu se iskoristiti i u razvijanju djetetove svijesti o pismu i ulozi pisma, o tome da i pismo zastarijeva, da postoje pisma osim ovoga kojim pišemo, da su i pisma kao i jezici, kao i ljudi jednakovrijedna, istaknula je dr. Vignjević.
Da ne bi sve ostalo na teoriji, predstavila je više primjera dobre prakse glagoljskih projekata i aktivnosti u dječjim vrtićima te istaknula kako bogati rezultati tih projekata kao i dječja radost u otkrivanju uzbudljivog svijeta zaboravljenog pisma pokazuju da glagoljica i njome pisana kulturna baština mogu i trebaju biti teme predškolskoga odgoja.