Đakovo, (IKA/TU) – Prvoga dana Teološko pastoralnog seminara za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je u Đakovu počeo 15. rujna na temu “Svećenik u svijetu medija”, stotinjak sudionika imalo je priliku poslušati četiri predavanja koja su održali stručnjaci za komunikaciju s medijima. Prvo predavanje održao je doc. dr. Božo Skoko pod naslovom “Suvremeni svijet medija – pozitivni i negativni utjecaji”. Cilj izlaganja bio je naučiti kako biti subjekt, a ne objekt medija i medijskog izvještavanja, odnosno kako medije iskoristiti da pronose dobro, a ne boriti se s njima. Mediji današnjice informiraju, zabavljaju, uvjeravaju i prenose kulturno naslijeđe. Smatra se da bi trebali i educirati, no činjenica je da mediji sve više zabavljaju, a sve manje educiraju, i sve lošije informiraju, rekao je predavač. Masovni mediji služe kao središnji živčani sustav društva koji je presudan informacijski kanal; on treperi bez stanke i omogućava neprekidnu socijalizaciju, širi informacije, vrijednosti, mišljenja, a vladajući i oni kojima vladaju, mislioci, tvorci javnog mijenja i građanstvo obavještavaju i oblikuju jedini druge koristeći masovnu komunikaciju. Mediji komuniciraju i manipuliraju, njeguju svoju profitabilnosti, ali ne i kvalitetu novinarske struke. Dr. Skoko svećenike je potaknuo na proaktivnost kojom treba mijenjati medije i učiniti ih saveznicima. Crkvene institucije ne ulažu u edukaciju i slabo surađuju sa svjetovnim novinarima, a na tom području treba raditi i rasti. Katolički mediji koje imamo dobit će pravu ulogu kada postanju zanimljivi i atraktivni i onima koji nisu dio Crkve, a čini se kako je nužno pokretati i nove medije koji bi stvarali katoličke vrijednosti, zaključio je predavač.

Doc. dr. Jerko Valković govorio je o “Evangelizaciji i medijima” te evangelizaciju definirao kao urgentnu zadaću Crkve, koju se u perspektivi medija promatra tek u novije vrijeme. Odnos Crkve i medija je dinamičan, te se od početnog obrambenog stava prema medijima prelazi u neutralan stav, smatra Valković, a nakon II. vatikanskog sabora na medije se gleda pozitivnije. Papa Ivan Pavao II. bio je prekretnica odnosa Crkve prema medijima, te smatra da su oni nova kultura koja ima vlastitu logiku djelovanja i prema kojoj se Crkva treba usmjeriti. “Kako će Crkva biti prezentirana u javnosti, ne ovisi prvenstveno o njoj samoj jer teme koje su za Crkvu važne ili ju zanimaju, često će u javnosti biti zanemarene kao da društvo ne zanimaju jer nisu atraktivne za logiku medijskog djelovanja”, istaknuo je dr. Valković i rekao kako se susrećemo s ozbiljnim pitanjem: “Na koji način djelovati da bi mediji progovorili o nekim specifično vjerskim temama, a da to ne mora biti zabavno pod svaku cijenu i da se uvijek ne trči za masovnom gledanošću?” Čini se da se ovdje nameće nužnost razmišljanja o posjedovanju vlastitih medija, zato da bi se o nekim temama i problemima moglo progovoriti na način kako to Crkva želi”. Mediji su prostor u koji treba stupiti, ali jezik kojim se u tom prostoru govori, nije onaj klasični, latinski kojim se kler vjekovima koristio, već novi medijski jezik, koji ima svoju gramatiku, gdje se perfekt, prezent i futur gotovo slijevaju u stalni prezent, pa se govori o tiraniji prezenta. Eshatološka usmjerenost kao da nestaje ili se gubi u nejasnoj fiktivnoj, zabavnoj, horor viziji današnjeg medija, a sve to usmjerava prema nastanku nove antropologije, novoga čovjeka komunikacija.
Komunikacijsko djelovanje Crkve bi bilo autentično kada bi se poštovale tri vjernosti – vjernost misteriju koji se naviješta, vjernost čovjeku kojemu je sadržaj upućen i vjernost i osjetljivost za svijet medija kao ambijent navještaja. Dr. Valković istaknuo je i važno pitanje za cjelokupnu Crkvu: “Kome mi govorimo i koliko ljudi našega društva razumije naviještaj Crkve danas? Je li riječ koju Crkva danas progovara današnjem čovjeku shvatljiva, doživljava li ju on doista kao smjerokaz u konkretnim izazovima života ili je to riječ koja je progovorena za neko desetljeće koje je ostalo iza nas? Cilj takvoga ispitivanja i djelovanja bilo bi poticanje za veću osjetljivost današnjeg čovjeka te da mediji doista postanu naši sugovornici.” Završavajući izlaganje, dr. Valković podsjetio je kako je Crkva pozvana propovijedati u zgodno i nezgodno vrijeme, zaći u medijski aeropag, ali jesmo li se kroz protekla dva desetljeća osposobljavali za život u javnosti i kretanje u medijskim krugovima? “Evangelizacijsko djelovanje Crkve izvan ili mimo svijeta medija nemoguće je jer mediji su stvarnost našega vremena te nije temeljno pitanje hoće li Crkva zaći u ove prostore već na koji način će u njima biti prisutna”.

“Crkva je najstarija društvena mreža, traje već 2000 godina i vi ju imate, samo se trebate prilagoditi novim sredstvima”, istaknuo je uz slikovite, zanimljive i provokativne primjere Krešimir Macan, stručnjak za odnose s javnošću, u predavanju “Crkva i mediji – kako nas drugi vide”. Odnosi s javnošću rezultat su onoga što radite, što govorite i što drugi govore o vama. Svatko nastoji kontrolirati ono što drugi govore o njemu, te Crkva tu ima najveći problem. Danas se ne može ne komunicirati, može se samo birati koliko ćemo kontrolirati komunikaciju, jer ako uopće ne kontroliramo komunikaciju tada netko drugi o nama priča priču. “Slika Crkve u javnosti nije najgora, ali neki žele da bude takva. No, od toga da se priča o Crkvi, gore je da se Crkvu uopće ne spominje, jer tada ona više nije relevantna”, rekao je Macan i pojasnio kako možemo očekivati vrijeme u kojemu ni propovijed više neće biti monolog, već će se i tu tražiti dvosmjerna komunikacija. Nužno je imati strategiju kada, kako i na koji način komunicirati s medijima, a to je ono što Crkva treba učiniti, smisliti strategiju, istaknuo je predavač.

“Svećenik i komunikacija s medijima” bila je tema predavanja Mirjane Hrge, novinarke i voditeljice, koja je istaknula da mediji sami po sebi nisu problem već prilika za novi iskorak, te je nužno shvatiti da u medijima treba pronaći partnere. Javnost od svećenika očekuje da budu u medijima, da mijenjaju trendove te da pokažu pravi smisao života. Prateći svjetovne medije uočavamo kako vlada inflacija hipernegativnih natpisa o Crkvi i to se ne može izbjeći jer uvijek postoje oni koji su zainteresirani da ocrne. “Ali, vi znate što je istina, i ako je istina nešto drugo, trebate biti uporni i hrabro vikati o nauku Crkve i onome što ona jest”, poručila je Hrga. Ljudi žele čuti što im Crkva ima dati, žele jasne poruke, a ponekad se čini da jezik Crkve i propovijedi uopće ne razumiju. Ne očekuje se da Crkva mijenja sadržaj, istaknula je, nego da se promijeni forma prenošenja sadržaja, te da se počne brinuti o odnosima s javnošću jer trenutačna slika Crkve u medijima odbija one koji dvoje o njenoj vjerodostojnosti. Kao problem istaknuta je nedostupnost informacija, nesuradnja Crkve i medija, nepovjerenje, nepravovremenost, nerazumljivost, šturost i bijeg od priča, pa se ponekad čini da je Crkvi draže da se uopće ne pojavi u medijima, nego da se pojavi u dobroj priči. “Mi očekujemo da prestane nepovjerenje jer trebamo graditi uzajamni odnos”, istaknula je Hrga.
Nakon predavanja uslijedila je rasprava tijekom koje su svećenici izrekli svoja iskustva te česte uzaludne pokušaje komunikacije kako bi se o događanjima u Crkvi čulo i u svjetovnim medijima. A uz odgovore i pojašnjenja predavača složili su se kako je nužno uspostaviti dobar odnos s onim medijima s kojima je to moguće, pa će kroz suradnju rasti razumijevanje i kvaliteta informiranja.