Istina je prava novost.

Predavanja trećega dana Teološko-pastoralnog seminara u Đakovu

Predavanja su 13. rujna na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održali prof. dr. fra Ivan Šarčević, vlč. Krešimir Bulat, mr. Milan Dančuo i doc. dr. Zlatko Matić.

Đakovo, (IKA/TU) – Trećega dana pastoralnog seminara za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije „Sveto pismo u životu Crkve”, 13. rujna, na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu predavanje „Isusov govor i tumačenje Pisma. Orijentir biblijskom pastoralu” održao je prof. dr. Ivan Šarčević. Evangelii nuntiandi govori o vjernosti Pismu, evanđelju i vjernosti suvremenom čovjeku, istaknuo je Šarčević. Ta dvostruka vjernost trebala bi nas potaknuti da oblikujemo svoje vlastito ponašanje i svoju fundamentalnu praksu. Šarčević je naglasio i oznake Isusova govora pa je prva oznaka ta da je sve utemeljeno na Božjoj riječi, koja se koristi i ljudskom riječju, druga oznaka je ta da je Krist bio živa Riječ, posrednik između Boga i ljudi, u tom smislu, ta riječ je stvaralačka, ona je obraćenička, kritična, ali u sebi sadrži utjehu i milosrđe. Iz ove dimenzije proizlazi i Isusova senzibilnost za druge, njegova besjeda jest tvrda, ali tvrda u smislu da ju je teško ostvariti na konkretnom primjeru. Kristov govor mora biti u usporedbama, njegov govor je inkluzivan, on se obraća jednoj kategoriji ljudi, njegov govor je jednostavan, ali nije nepromišljen. Na kraju izlaganja profesor je naglasio i važnost homilije kao bogoštovnog čina, ona je dijalog Boga sa svojim narodom, zaključio je Šarčević.
Vlč. Krešimir Bulat održao je predavanje „Katehetski rad u župnim biblijskim skupinama”. U početku izlaganja definirao je katehezu kao odgoj vjere i ovako shvaćena kateheza se više odnosi na odrasle. Ovdje je dakle, naglasak na katehezu odraslih koja nikako nije preslikavanje kateheze djece, nju kao takvu treba pripravljati i omogućavati ju. Postavlja se i pitanje razloga kateheze odraslih pa će Ratzinger reći kako je evangelizacija i kateheza, prije svega, najuzvišeniji čin kršćanske ljubavi, a s druge strane se ističe kako je kateheza odraslih danas izostala i u tom kontekstu prezbiteri su pozvani oblikovati vjersko neznanje u znanje i odgoj u vjeri. Naravno, apel za katehezu odraslih dali su i svi crkveni dokumenti, kao i naša Sinoda, jer su odrasli kao takvi prioritetni naslovnici kateheze. Povlašteno mjesto u kojem se kateheza odvija je svakako župna zajednica, a jedna od tih zajednica je svakako biblijska zajednica. Govoreći o biblijskoj katehezi, Bulat je istaknuo kako je njena temeljna nakana razumijevanje i primjena Božje riječi. Pritom nikako ne treba zanemariti ni crkvenost i stručnost voditelja skupine koji vodi brigu o dimenziji same skupine. Na kraju izlaganja Bulat se osvrnuo i na poteškoće u provođenju kateheze odraslih, a konkretnije u provođenju biblijske kateheze.
Mr. Milan Dančuo održao je predavanje „Sveto pismo i euharistijska homilija”. Izlaganje je podijelio u četiri dijela. U prvom dijelu istaknuo je kako je Biblija kao takva sastavni dio bogoštovnog čina te je u tom kontekstu ukratko predstavio povijesni presjek razvoja homilije. Zatim je objasnio odnos Svetog pisma i euharistijske homilije, gdje je istaknuo kako Pismo postaje polazište za homiliju i njime se treba nadahnjivati. Sama homilija odiše sakramentalnošću jer je Krist uvijek prisutan u svojoj riječi. Dei Verbum konstitucija će reći kako kroz naviještanje biblijskih tekstova progovara sam Krist. Dančuo je u sljedećem dijelu izlaganja naglasio i da svećenik kroz homiliju ne iznosi svoje osobne stavove, nego uvijek djeluje in Persona Christi. U posljednjem dijelu govora o pripremi homilije Dančuo je naglasio da homilija mora biti egzegetska, pastoralna i praktična, ona mora biti i navještaj i kateheza i govor koji svoje nadahnuće crpi iz Svetoga pisma.
Posljednje predavanje posljednjeg dana TPS-a održao je doc. dr. Zlatko Matić s temom „Molitveno čitanje Svetoga pisma (Lectio divina)”. U prvom dijelu Matić je govorio o mjestu i ulozi Svetog pisma u životu pravoslavne Crkve, a u drugom dijelu se osvrnuo na svoju goru spomenutu temu. Prostor u kojemu Biblija postaje Riječ Božja je Crkva. U tom kontekstu i Biblija postaje sveta knjiga u zajednici vjernika okupljenih na euharistiju. Izvan euharistijskog prostora molitveno čitanje Svetoga pisma treba biti redovito, pažljivo, Riječ Pisma treba upaliti u srcu iskru ljubavi i poticati na promjenu čovjekove nutrine.