Rim, (IKA) – U Vili Falconieri u Frascatiju pokraj Rima održan je od 11. do 13. travnja međunarodni znanstveni skup pod nazivom „Homo ludens” koji je organizirala „Accademia Vivarium Novum”. Povod skupu bila je 80. obljetnica izlaska knjige „Homo ludens” Johana Huizinge te 70. obljetnica objavljivanja djela Huga Rahnera „Der spielende Mensch”.
U predavanjima više od dvadeset profesora s područja filozofije, sociologije, povijesti kulture i religija, antropologije i teologije, promišljalo je o smislu ljudskog postojanja pronalazeći ga u stanovitom odmaku i čovjekovoj slobodi od negotiuma tj. rada shvaćenog na način u kojem sam čovjek postaje puki instrument u rukama drugoga, u kojem sebe mjeri mjerilima produktivnosti, efikasnosti i zarade. Nasuprot utilitarističkom i funkcionalnom shvaćanju čovjeka, rada i ljudske djelatnosti, predavači su u igri, u kojoj čovjek, oslobođen utilitarističke logike, ostvaruje smisao života upravo logikom besplatnosti, darovanosti, nenužnosti i nekorisnosti pronašli lijek za čovjeka današnjice. Upravo ljudska djelatnost i čovjekov rad shvaćeni na način igre, koji na poseban način dolaze do izražaja u kulturi, umjetnosti, glazbi i odgoju, postaju mjesto gdje čovjek današnjice, pretvoren u roba produktivnosti, efikasnosti, zarade i koristi, može pronaći svoj izgubljeni ekvilibrij.

Na simpoziju je, između ostaloga, održano i predavanje dr. Ivana Goluba, prof. emeritusa Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pod naslovom „Homo imago et amicus Dei – Čovjek slika i prijatelj Božji”. Umjesto dr. Goluba, koji nije mogao osobno biti prisutan na simpoziju, njegovo predavanje izložio je Marko Đurin, vicerektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu.
Golub je u svom izlaganju, polazeći od Knjige Postanka i izvještaja o stvaranju čovjeka (Post 1, 26-27), predstavio biblijsku definiciju čovjeka kao slike Božje te nastavio svoje izlaganje tumačeći značenje pojma „slika Božja” kod semitskih naroda: bog je prisutan u liku, slici koji ga predstavlja. Čovjek slika Božja znači da je Bog prisutan u čovjeku. Poruka Knjige Postanka jest upravo to da je Bog stvorio čovjeka da mu bude blizak, da u njemu pronađe svoje prebivalište. Bog je stvorio čovjeka da mu bude prijatelj, naglasio je Golub i nastavio kako je prijateljstvo moguće samo u slobodi tako da je čovjek slobodan izabrati ili odbaciti prijateljstvo s Bogom.
Potom je napomenuo kako pojam slika Božja ne znači samo po sebi sličnost s Bogom. Prema Knjizi Postanka, čovjek je sličan Bogu ponajprije jer jest. Bog jest onaj koji jest, Jahve, a čovjek također kaže „Ja jesam”, čovjek jest te je po tom sličan Bogu. Osim toga, sličnost se očituje i u riječi i govoru (Bog govori; čovjek daje imena životinjama). Sličnost Boga i čovjeka očituje se i u tome što je Bog istovremeno jedan i mnoštven (reče Bog… načinimo), kao i čovjek (Bog stvara Adama i kaže: neka vladaju). Čovjek je istovremeno pojedinačno i društveno biće, pojedinac i zajednica. Napokon, čovjek je sličan Bogu jer vlada, jer gospodari. Čovjekovo vladanje i gospodarenje zemljom ostvaruje se u radu, shvaćenom ponajprije na način igre, ad modum ludi. Božje stvaranje svijeta jest djelo učinjeno ne iz korisnosti ili da bi nečemu služilo, nego upravo da bi Bogu pružilo zadovoljstvo (vidje Bog da je dobro). Bog je Bog koji se igra, Deus ludens. I čovjek je također homo ludens, čovjek koji se igra, naglasio je Golub te nadodao da je čovjek je sličan Bogu po radu, koji se ostvaruje preko znanosti, te po igri koja se ostvaruje preko umjetnosti.
Na kraju izlaganja Golub je pojasnio poveznicu između slike Božje i sličnosti s Bogom: „Slika stvara sličnost. Slika Božja znači da je Bog prisutan u čovjeku, da ga je stvorio prijateljem. Ta prisutnost, to prijateljstvo (kao i svako drugo ljudsko prijateljstvo) stvara, proizvodi sličnost među prijateljima.”