Slavonski Brod, (IKA) – “Katolička Crkva u hrvatskoj povijesti 20. stoljeća” bila je tema predavanja dr. Miroslava Akmadže održanog u utorak 14. lipnja u Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu. Time je i zaključen prvi dio ciklusa najavljenih javnih predavanja kojima brodska podružnica Instituta za povijest obilježava 20. obljetnicu postojanja.
U uvodnoj riječi dr. Dinko Župan rekao je kako se dr. Akmadža, znanstveni savjetnik i voditelj projekta “Demokratski pokret, velikosrpska agresija i Domovinski rat u Istočnoj Hrvatskoj” u Institutu za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, u svojim znanstvenim istraživanjima već se duže bavi izučavanjem povijesti Katoličke Crkve u Hrvatskoj 20. stoljeća, što je ne samo tema njegova magistarskog i diplomskog rada nego i deset knjiga kojima je autor te većeg broja znanstvenih radova koje je objavio u knjigama i časopisima, a usto je i član Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije.
“Još od srednjega vijeka Crkva je u hrvatskoj povijesti imala važnu ulogu, što povjesničari nikada nisu osporavali. Jednako je tako važnu ulogu imala i u turbulentnom 20. stoljeću, iako se o tome manje govori”, objasnio je dr. Akmadža. U uvodu je govorio o odnosu Crkve i politike u Hrvatskoj u razdoblju između dva svjetska rada (Kraljevina Jugoslavija), ali najviše o još uvijek bolnom i, često, nedovoljno rasvijetljenom ili široj javnosti poznatom, razdoblju II. svjetskog rata i poraća. “Najčešće je istinita tvrdnja da je Crkva čuvar hrvatskog nacionalnog identiteta, premda je to često činila nesvjesno, kroz obrazovanje i vjeru (uz izuzetak Istre, gdje su svećenici i tijekom rata, a posebno poslije njega očuvali ne samo nacionalno biće nego i pridonijeli konačnom pripajanju Istre Hrvatskoj)”, rekao je predavač. Uvriježeno je mišljenje o kontroverznoj ulozi Crkve tijekom II. svjetskog rata, posebno u vezi kardinala Stepinca, ali kad se pogledaju dokumenti i stvarno stanje, kontroverzi zapravo nema, što danas potvrđuje i većina mlađih povjesničara u Srbiji. Nije sporno da je većina svećenika (kao i većina građana) željela i radovala se samostalnoj hrvatskoj državi, ali kada se ustaški režim počeo kompromitirati, dio svećenstva i crkvenoga vodstva ne samo da nije šutio nego mu se i odupirao.
Na predavanju je bilo riječi i o stradanju katoličkih svećenika i Crkve poslije II. svjetskog rata, o zahlađenju i prekidu diplomatskih odnosa komunističke Jugoslavije s Vatikanom, sve do normalizacije odnosa i Domovinskoga rata koji predavač opravdano smatra najsvijetlijim razdobljem Katoličke Crkve u Hrvatskoj.
Predavanje je pratio i umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić.