Split, (IKA) – U Palači Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu u sklopu međunarodnog znanstvenog skupa “Komparativna povijest hrvatske književnosti”, posvećenog hrvatskoj književnosti tridesetih godina dvadesetog stoljeća, dr. don Drago Šimundža je 30. rujna u prigodnom referatu govorio na temu: Stvarnost i poučnost u trilogiji “S naših njiva” Side Košutić – Konceptualni odnosi hrvatske “katoličke književnosti” i francuskog “katoličkog romana”. Istaknuo je kako je Sida Košutić tridesetih godina 20. stoljeća zauzeto gradila svoja pjesnička i prozna djela.

Lirsko toplo i meditativno, poticajno i religiozno. Književni su je kritičari zbog toga vrlo rano proglasili katoličkom književnicom. Mirno je prihvaćala i djelima potvrđivala. Kršćanski je svijet doživljavala i u tom svjetlu edukativno pisala, u poetskoj i odgojnoj perspektivi. Naravno, to je nije smetalo da istinski zaroni u ljudsku psihu i egzistencijalnu stvarnost, iskonske strasti i različite druge društvene egzistencijalne i životne probleme. Na taj je način stvorila slojevito djelo, bogato vjerskim nadahnućima i životnim nemirima, krutom zbiljom i poticajnim primjerima, rekao je dr. Šimundža.
U osvrtu na širu antologiju tematskih nadahnuća i poruka takozvanog “katoličkog romana” u Francuskoj i “katoličke književnosti” u Hrvatskoj, kojoj je pripadala i Sida Košutić, don Drago je govoreći o njezinu najvažnijem djelu, trilogiji “S naših njiva”, između ostalog rekao: “Kad je riječ o francuskom “katoličkom romanu” i našoj “katoličkoj književnosti”, ne radi se o izravnim suodnosima, nego radije o sličnim nadahnućima i konceptualnim podudarnostima. Ono što ih najviše povezuje nisu toliko literarne koliko strukturalne odrednice i religiozne motivacije, Naime, kad je riječ o važnijim djelima, u jednoj se i drugoj grani, s jedne strane dijabolično sukobljava zlo i dobro u čovjeku i društvu, dok se s druge osjeća prisutnost nadnaravne zbilje; doživljavaju se mistični preobražaji i konačno pobjeda dobra”. U toj religioznoj opciji, poticajno pedagoškoj, stvarala je i Košutićeva. Koliko su joj Portreti idealistički toliko je Trilogija realistična. U Trilogiji slijedi godišnja doba i prati seosku svakodnevnicu, običaje i ljude, Posebno je privlači analiza obiteljskog stanja, kućni odnosi i fizička nasilja, siromašni i poniženi svijet, žene i djeca. Stilski je reljefna, a psihološki pronicljiva. Zapaža svaku zgodu, ponire u najtamniji kutak, bilježi i najsitniju nijansu, svjesno teži za cjelinom i u pojedinostima odražava opću stvarnost.

Govoreći u nastavku o socijalnim prilikama i svakodnevnom životu tradicionalnog sela, dr. Šimundža je istaknuo kako se autorica često zaustavljala na različitim navikama i moralnim pitanjima: pijanstvu, bračnoj nevjeri, kletvi i tučnjavi. Seoski običaji i religiozna tematika zauzimaju važno mjesto u trilogiji. Posebno su opisane udaje i ženidbe, zabave i hodočašća. Ako bismo u toj percepciji promatrali trilogiju “S naših njiva”, mogli bismo mirno zaključiti, da joj se središnja odgojna poruka, unatoč različitim shvaćanjima i ponašanjima glavnih junaka, odvijala u skladu s autoričinim zlatnim pravilom: tko živi kreposno i pošteno, tko čuva sklad u sebi i u svojoj obitelji, odgovorno odgaja djecu te poštuje vjerske misli i etičke vrijednosti, taj je i u siromaštvu bogat, zadovoljan i sretan; naprotiv, tko se toga ne drži, nego, težeći za moću i bogatstvom, strasti ili nasilja, zanemaruje vjersku svijest i moralni odgoj, taj će se, uza sve svoje iluzije i materijalna blaga, prije ili poslije naći pred vlastitim krizama i životnim problemima, promašenim smislom i mučnim životom.