Istina je prava novost.

Predavanje dr. Tomislava Ivančića na HKS-u

Zagreb, (IKA) – “Antropološka medicina, epigenetika i hagioterapijsko istraživanje čovjekove duhovne dimenzije” naslov je predavanja koje je 17. travnja na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu održao dr. Tomislav Ivančić. Predavanje je dr. Ivančić koncipirao kao presjek vlastitoga životnog puta, od rimskih studentskih dana, magistriranja filozofije i doktoriranja teologije na temu “Kršćanstvo bez religije”. Napomenuo je kako kršćanstvo od ostalih religija razlikuje vjera u Oca, Sina i Duha Svetoga te kako pojedine religije razaraju tkivo i čine strah predodžbama o Bogu kao opasnom sucu, izvještava portal Glasa Koncila. Prisjetio se kako je kao mladi profesor fundamentalne teologije, epistemiologije i religija svijeta počeo tada intenzivnije razmišljati o Isusovim riječima “vjera te tvoja spasila” te da ozdraviti znači vjerovati u snagu koja postoji izvan nas. Shvatio je tada, kako je posvjedočio, da u čovjeku postoji dimenzija koju svi propuštamo te da su mnogi znanstvenici ideolozi koji ne žele proučavati Boga jer ga smatraju religijom. Naglasio je kako mu je godinama uz biološku, psihološku i vjersku dimenziju nedostajala dimenzija koja bi odgovorila što je čovjek, njegov moral. “Shvatio sam da nije dovoljna samo evangelizacija, teologija, propovijedanje, psihologija i ostale znanosti, nedostaje duhovna duša”, istaknuo je dr. Ivančić. Dotaknuo se hagioterapije i liječenja bolesne čovjekove duše, navodeći kako zlo i grijeh svijeta pogađaju čovjeka u njegovoj osobi i osobnosti. Promišljao je savjest, bitak, zlo kao manjak bitka i postojanja, bolest duhovne duše kao ključ mnogih problema. “Na psihološkoj razini su simboli, a na duhovnoj uzroci”, zaključio je dr. Ivančić, navodeći povrijeđenost, krivnju, nenalaženje smisla ili nekarakternost razlozima frustracije te kako čovjek o svakoj navici može postati ovisan, ali isto tako može postići i s vrlinama. Glede epigenetike dr. Ivančić naveo je podatke istraživanja prema kojima 49 posto čovjekovih genoma može biti upisano od drugih, a ostalih 51 posto upisuje sam čovjek svojim mišljenjem, govorenjem i djelovanjem.