U uvodnom dijelu predavanja citirao je Evanđelje sv. Marka 1, 14-15. „Gospodin nas poziva vjerovati evanđelju. Stari prijevod toga teksta, prijevod Franje Zagode iz 1925. i 1938. godine, glasi: ‘Obratite se i činite pokoru.’ Činiti pokoru. Mnogo je raznih i različitih putova pokore, i svi vode u nebo. Činiti pokoru velika je milost.”

Naveo je više značenja i načina pokore: nutarnja i vanjska, te dragovoljna, koja se dodaje temeljnoj, uvjetovanoj pokori, naglasivši među ostalim kako dragovoljne pokore trebaju biti usmjerene na tri glavna učinka: popraviti grijehe prošlosti; pobijediti zle sklonosti u sebi – tako da naše osjetljivo biće postane poslušno savjesti; postići milost koju želim i koja mi je potrebna, npr. duboko kajanje za grijehe, ili suosjećanje s patnjama koje trpi Krist, naš Gospodin, ili svjetlo koje će ukloniti tešku sumnju iz mene. Stoga, dragovoljne pokore trebaju uvijek biti vezane uz molbu za milost koju želim. Dodao je kako pretjerivanje s pokorom također nije dobro.

U daljnjem izlaganju dao je primjer pokore sv. Petra Alkantarskoga, kojim se posebno nadahnjuju franjevci i karmelićanke. Bio je ispovjednik sv. Terezije Avilske pa se o njemu može čitati u njezinim spisima, a zaključak svega, što je pokornički ostvario, bio je taj da je uvijek, uza svu pokoru, bio jako prijazan i ljubazan.

Govorio je i o teologiji pokore, koja se prije temeljila na neoplatonizmu, a onda se razvila na temelju govora o Bogu: „U toj teologiji naglasci su bili na Isusovoj muci. Vi znate da nas Isus nije otkupio svojim prekrasnim propovijedanjem, Isus nas nije otkupio svojim čudesnim djelima, Isus nas je otkupio onim što je pretrpio, svojom smrću na križu“, naglasio je među ostalim fra Petar.

U posljenjem poglavlju govorio je o duhovnosti pokore: „Danas imamo drukčije naglaske u našoj duhovnosti. Temeljno je načelo: Bog je ljubav (1 Iv 4, 8). Na tom je polju napravila revoluciju sv. Mala Terezija. U vrijeme kad se naglašavala jakost, jansenizam, ona donosi nešto što se temelji na dječjoj pripadnosti Bogu i povjerenju. Ona je pokazala da se Boga ne treba bojati. Naglasak nije na služenju kao služenju, nego na ljubavi“, rekao je pritom izlagač.

Nakon konkretnih prijedloga kako živjeti milost pokore, poručio je: „Kraljevstvo Božje može biti među vama ako mu dopustite da budete njegovi. Evo zašto molitva, post i pokora, djela milosrđa, zašto su oni sredstva da u proljeće, kad se cijeli svijet budi od sna, i mi probudimo svoje kršćanstvo.“

Poslije predavanja bila je prilika za diskusiju. Sestre su zahvalile fra Petru što ih je na jednostavan način, uz teološki i duhovni prikaz teme pokore, vratio na izvore franjevačke duhovnosti. Potom su se zaputile u crkvu gdje su imale klanjanje pred Presvetim, nakon kojega su se u katedrali uključile u molitvu za mir u Ukrajini. Preostale sestre u samostanskoj crkvi molile su krunicu za mir, a potom Večernje hvale.