Zagreb, (IKA) – Nakon uvodne svečanosti otvaranja sedmoga pastoralno-katehetskog kolokvija za svećenika s temom „Svećenik i nedjelja” u drugom dijelu prvoga dana u utorak 6. ožujka predavanje naslovljeno „Euharistija: počelo i nadahnuće ‘poslanja'” održao je mr. Milan Dančuo s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Težište je u izlaganju predavač stavio na nedjeljnu euharistiju kao temelj i polazište za navještaj i poslanje, a u predavanju su istaknute tri dimenzije koje je papa sv. Ivan Pavao II. naveo kao „stupove” poslanja. Riječ je o zahvaljivanju, zajedništvu i solidarnosti te brizi za siromašne. „Euharistija tako postaje temelj, unutarnja duhovna snaga, ali i plan. Slavlje euharistije je autentičan način biti kršćanin, kako piše Papa, način koji prelazi s Krista na svakog vjernika pa se preko navještaja i svjedočanstva, teži proširiti na cijelo društvo i kulturu”, poručio je u uvodnom dijelu predavanja mr. Dančuo.
Kao prvu dimenziju za obnovu poslanja kroz euharistiju predavač je iznio zahvaljivanje Bogu, ponovno vraćanje duhovne središnjosti euharistije u život Crkve. „Zadatak Crkve u poslanju jest približiti ljudima današnjice tu istinu. Na poseban način je to izazov u današnjoj kulturi gdje dominira sekularizam, a čovjek se predstavlja kao autoreferencijalno i samodostatno biće. Euharistija treba postati zahvala i proslava Boga u svakodnevnom životu i u svim segmentima života vjernika. Pozvani smo, na poseban način mi svećenici, svjedočiti Kristovo ime u svijetu, govoriti o njemu bez straha ili ustručavanja. Papa govori o kulturi euharistije. Kultura euharistije jest kultura dijaloga, odnosno reći ‘hvala’ poput Krista u konkretnosti življene sadašnjosti”, kazao je predavač te istaknuo da je jedan od način aktualiziranja mistagoški pristup.
Da Crkva ne može u punini živjeti svoje poslanje ako euharistija nije izraz zajedništva u životu Crkve, istaknuo je mr. Dančuo, navodeći drugi „stup” poslanja izražen u zajedništvu: „Crkva ne djeluje samo preko liturgije, nego se i izražava kroz liturgiju i iz slavlja crpi svoju snagu. Način na koji Crkva moli i slavi euharistiju govori o tome kakva je Crkva i kakav je njezin identitet. Stoga Crkva čini euharistiju, ali još više euharistija čini Crkvu. Euharistija se ostvaruje i postaje moguća kada je zajednica okupljena. Zajednicu je potrebno okupiti, stoga je prvotna i najvažnija sastavnica zajedništva Bog, jer je on taj koji okuplja. To je prva karakteristika kršćanskog zajedništva.”
Posljednji element za autentično kršćansko poslanje jest briga za siromašne, jer je euharistija je najsavršeniji izraz ljubavi i žrtve po kriteriju služenja i poniznosti. Polazeći od euharistije koja u sebi sadrži proročku gestu lomljenja kruha, predavač mr. Dančuo istaknuo je da kršćanske zajednice trebaju obnoviti svijest da mogu biti tijelo Kristovo ako znaju dijeliti njihova dobra sa siromašnima. „Liturgija na taj način postaje temelj za duhovnost, pobožnost i kršćanski život jer u sakramentu, spomen-činu vazmenoga otajstva, proglašava stvarnu Kristovu prisutnost, koju zajednica treba nastojati živjeti otkrivajući Otajstvo, zatim u zajedništvu i u službi siromašnih. Blagovanje Kristova Tijela i Krvi u konačnici pobuđuje u Crkvi i u svakom kršćaninu želju da svjedoči i navješćuje Evanđelje”, kazao je zaključno mr. Dančuo.