Kilkheim, (IKA) – Predavanje za mlade obitelji o temi “Uobičajene bračne i životne krize” održala je 9. travnja dipl. psihologinja Zrinka Lučić-Vrhovac, iz Psihološkog savjetovališta za bračna, obiteljska i životna pitanja iz Reutingena, u prostorijama Hrvatske katoličke župe Main-Taunus/Hochtaunus u Kelkheimu.
Sve okupljene na početku je pozdravio župnik fra Marinko Vukman. Psihologinja je istaknula kako je kriza teška situacija ili razdoblje koje predstavlja vrhunac i preokret u razvoju. “U životu čovjeka postoji mnoštvo kriza. Neke su od njih individualne, a neke su generalne. Individualne znače da je određena životna situacija za tu osobu izuzetna i problematična. Za nekog drugog ista ta situacija ne mora biti krizna. Postoje određena životna razdoblja koja su više manje krizna za sve ljude. Obično su to situacije kada dolazi do promjena, tj. kada su promjene neophodne. Pritom je važno razvijanje samopouzdanja te razumijevanje sebe i svojih postupaka. Također je važno i razvijanje znanja o tome tko sam u odnosu na druge s kojima sam u interakciji. Izbor partnera je, bez obzira završava li brakom ili raskidom, osoban u tolikoj mjeri u kolikoj je mlada osoba odvojena i neovisna od roditelja. Taj proces odbijanja traje kroz cijelo razdoblje sve do odluke o braku. U braku postoje također razvojne faze i te faze, tj. prelasci iz jedne u drugu fazu su najčešće kritični i krizni”, kazala je psihologica Lučić-Vrhovac dodavši kako se brak može sagledati kroz sljedeće faze: razdoblje od vjenčanja do rođenja prvog djeteta; rođenje prvog djeteta; djeca u pubertetu i adolescenciji i odlazak djece iz obitelji. “Te bračne faze obično se poklapaju sa specifičnim životnim situacijama svakog od partnera pojedinačno i sa specifičnim životnim krizama. Vjenčanje je ritual koji predstavlja važno mjesto pri prelasku iz neobavezne bezbrižne faze mladenaštva u fazu bračnog para. Istovremeno predstavlja početak mnogih promjena koje će se sada događati u novoj obitelji, ali i u pridruženim obiteljskim sustavima generacija roditelja i djedova iz kojih su oboje mladenaca potekli. Iako vjenčanje ne predstavlja više kao nekada udruživanje dvije obitelju u svrhu lakšeg i boljeg preživljavanja, ono i dalje predstavlja čin kojim se dva svjetonazora, dva različita vrijednosna sustava udružuju da bi od sada pa nadalje koegzistirala u novonastaloj obitelji. Za taj vrlo komplicirani proces međusobnog usklađivanja mladenci u miraz donose međusobnu ljubav i optimizam da će svoj zajednički život urediti bolje od svojih neposrednih prethodnika. No, ta vrsta miraza je vrlo topljiva u svakodnevici”, kazala je.
“Svatko sa svojom krizom izlazi na kraj različito. Jedino što možemo djelomice promijeniti jesmo mi sami. Da bismo si mogli pomoći, moramo definirati svoj problem. Pritom je vrlo važno prepoznati problem u što ranijoj fazi. I završno ljudsko razdoblje nije pošteđeno teških situacija. Odlazak u mirovinu je također krizno razdoblje jer imamo osjećaj da nas nitko više ne treba. Supružnici se rastaju i u tom razdoblju, ako su izgubili kontakt jedno s drugim”, zaključila je Lučić-Vrhovac.