Zagreb, 22. 4. 1999. (IKA) – U sklopu mjesečne tribine Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika mr. Ana Švob održala je 21. travnja u Zagrebu, predavanje “Razmišljanje uz Dan Zemlje”. Predavanje je započela Molitvom plemena Siouxa, o suncu, rijekama, šumama i zemlji, koji su, za razliku od današnjeg čovjeka, bili svjesni podarenih nam vrijednosti. Tek sedamdesetih godina ovog stoljeća čovjek počinje primjećivati zagađenost okoliša, pa se od tada i slavi “Dan planeta Zemlje”. “Usporedo s razvojem tehnologije i okolišna kriza dostiže svoj vrhunac”, istaknula je mr. Švob. Propadanje šuma, zagađenost rijeka, kontinenti preplavljeni otpadom dovest će do katastrofe i postavlja se pitanje: hoće li čovječanstvo uopće preživjeti iduće stoljeće? “Bog je čovjeka postavio da bude odgovorni upravitelj na Zemlji, a čovjek ju je doveo do propasti”, istaknula je mr. Švob. Rekla je kako su uzroci tim silnim poremećajima okoliša neznanje, nesavjesnost, te i skupni egoizam. Dodala je da etika okoliša mora biti etika odgovornosti, te da trebamo poraditi na čovjekovu psihičkom, fizičkom i duhovnom obnavljanju koji će rezultirati porastom morala. “Ta nova etika mora pridonijeti održanju, očuvanju i zaštiti Zemlje, ali i ljubavi prema svijetu”, istaknula je mr. Švob. Podsjetila je na encikliku pape Ivana Pavla ll. u kojoj se ističe da čovjek može griješiti i propustom, odnosno ako ničim ne pridonosi za boljitak ovog svijeta, te je završila navodom iz enciklike da “imamo moralnu obvezu prema onima koji dolaze iza nas, što nije samo stvar dobrobiti, nego nam je i dužnost”.