Predavanje o. Marijana: Askeza kao ravnoteža

Navečer na Siropusnu nedjelju, 19. veljače, kada se Crkva spominje Adamova izgnanstva iz raja, s „Večernjom praštanja“ kod grkokatolika počinje Veliki i časni post svete Četrdesetnice ili Korizma. Predavanje je održano nakon Večernje, koju je u katedrali Presvete Trojice služio križevački vladika Milan Stipić na koncu koje su svi nazočni pitali i dali oproštenje jedni drugima kao znak pomirenja s kojim svaki istinski post počinje.

Predavanje koje je bilo popraćeno slikama i grafikonima, ocrtalo je bitne značajke teologije askeze i posta prema tradiciji svetih otaca rane Crkve i bizantske duhovne tradicije. Četrdesetnica je najznačajniji post u cijeloj crkvenoj godini, u kojoj bizantska katolička tradicija poznaje još četiri posta (božićni, apostolski uoči sv. Petra i Pavla i Bogorodičin uoči Velike Gospe). Naziva ga se i pashalni ili uskršnji post jer je upravo to vrijeme intenzivne priprave za središnji kršćanski blagdan Uskrs ili Pashe Gospodnje. Budući da živimo u vremenu prilično naglašenog i agresivnog hedonizma, koji čovjeku današnjice nudi površan i umjetan bijeg od tzv. „mučnine egzistencije“ svagdašnjeg života, asketizam u vidu samokontrole, odmaka od svijeta, uzdržavanja od određene hrane i štetnih navika osobito je važan vid povratka čovjeka na svoju iskonsku bit. Naime, osnovno antropološko polazište kršćanske vjere je da je čovjek izvorno stvoren kao dobar, na sliku Božju te je jedinstvena ikona Božja. Ta čovjekova izvorna dobrota i uravnoteženost nagrđena je i narušena prvim grijehom i padom, čime je čovjek u svojoj biti ranjen, njegova narav poremećena, a njegov odnos prema prirodi, drugim ljudima i Bogu je postao neuravnotežen. Sveti su oci naučavali da se upravo askezom – suzdržavanjem, čovjek vježba u postupnom povratku prema svojoj izvornoj slici ikone Božje i ispravlja neravnotežu svoje pale naravi koja ga čini nesretnim, neumjerenim, agresivnim i depresivnim. Brojni današnji psiholozi sve češće govore o negativnom učinku neumjerenosti i nekontroliranog hedonizma na čovjekovu psihu. „Kao što je Adam svojim neposluhom izgubio božansko obličje kada nije prema Božjoj odredbi postio u Edenskom vrtu te postao neuravnotežen, tako je kasnije prototip kršćanina – veliki Mojsije, postom i poslušnošću postao gledateljem Božje slave i primio zakon zapovijedi. A Krist je svojim boravkom u pustinji, postom i krajnjoj poslušnošću nebeskom Ocu usavršio i posvetio tu spasonosnu askezu te nam dao primjer i pouku o istinskoj askezi. Tako se iz Adamova stanja kaosa (nereda) ponovno uspostavlja Kristovo novo stanje kozmosa, reda i sklada“, naglasio je đakon Marijan.

Osim posta od određene hrane i štetnih navika u određeno vrijeme koje Crkva propisuje, sveti oci osobito su naglašavali duhovnu dimenziju posta. „Sveti Ivan Zlatousti tako kaže: ‘Post je promjena čitavoga našeg života, jer prava žrtva (smisao) posta nije suzdržavanje od mesa nego suzdržavanje od grijeha. Dakle, svatko tko ograničava post na uzdržavanje od hrane, taj zapravo ismijava i karikira post. Ako postiš, pokaži mi to na djelima. Kojim djelima? Ako vidiš nekoga siromašnoga, iskaži mu milosrđe. Vidiš li neprijatelja, izmiri se s njime. Vidiš li prijatelja koji je postao uspješan, ne budi zavidan i ljubomoran. Vidiš li lijepu ženu, ne obaziri se. Dakle, ne trebaju samo usta postiti, već i oči i noge i ruke i svi dijelovi tijela također. Neka ruke poste, ostajući čiste od krađe i pohlepe. Neka noge poste, izbjegavajući puteve koji vode ka grijehu. Neka oči poste tako što neće pogled zaustavljati na tuđoj ljepoti i zamamnosti.’ Upravo je to ono što je Krist svojim učenicima naložio kad je u pitanju post, svodeći sve na bitan zakon ljubavi prema Bogu i bližnjemu“, rekao je predavač.

Tijekom prezentacije izneseni su i neki konkretni i praktični savjeti o vršenju kršćanske askeze danas kao što su praćenje i obdržavanje crkvenih propisa o postu u određene dane, sudjelovanje u sakramentalnom i liturgijskom životu Crkve, osobnoj molitvi, čitanju Evanđelja i Psaltira te drugih duhovnih knjiga, a osobito mijenjanju svagdanjih loših životnih navika koje s vremenom mogu postati čovjekovom naravi. Tijekom Velikoga posta u grkokatoličkim crkvama se redovito služi jedinstvena i posebna služba – tzv. Liturgija pretposvećenih darova, a koja se sastoji od Večernje i pričesti s euharistijom koja je posvećena na liturgiji prethodnog dana, slično kao što se u rimskom obredu služi na Veliki petak, gdje vjernici imaju priliku primijeniti askezu kroz cjelodnevni post te na kraju dana se pričestiti. Citirajući stihove i molitve iz Posnog tropjesneca ili Triodiona, svetootačke liturgijske himnografije koja se tijekom Četrdesetnice u bizantskom katoličkom obredu služi, đakon Marijan je sve potaknuo da se odvaže krenuti putem kršćanske askeze koja je zdrava i za dušu i za duh i za tijelo: ‘Primimo navještaj posta s radošću! Da je naš praotac Adam držao post mi ne bismo bili lišeni raja. Voće koje nas je usmrtilo bijaše lijepo za oko i ukusno za hranu i stoga se ne dajmo zavarati očima jer kada se pojede postaje bezvrijedno. Bježimo od neumjerenosti da ne budemo nadvladani strastima kad se nasitimo…’ kako se moli u velikoposnim liturgijskim himnima. Na kraju prezentacije, vladika Stipić zahvalio je predavači i brojnim nazočnima te sve blagoslovio za dobar, duhovan i plodonosan Veliki i časni post svete Četrdesetnice koja počinje s Čistim ponedjeljkom, 20. veljače.