Zagreb, 10. 3. 2000. (IKA) – U sklopu korizmenih konferencija, predavanje “Krštenik-vjernik; moje mjesto u Crkvi” održao je 9. ožujka dr. Adolf Polegubić u župi Uznesenja BDM na nebo u zagrebačkim Remetama. U nazočnosti priređivača, predstavnika župe, provincijala karmelićana o. Vjenceslava Miheteca, članova zbora mladih “Advocatae Croatiae” predvođenih Željkicom Mamić i članova uredništva lista župe i svetišta “Advocatae Croatiae” te ostalih zauzetih vjernika, dr. Polegubić je na početku predavanja podsjetio kako je II. vatikanski koncil otvorio brojna pitanja vezana uz područje zauzimanja i poslanja vjernika laika. Uz navođenje crkvenih dokumenata koji se odnose na laike, dr. Polegubić ukratko je prikazao teološko-povijesno utemeljenje riječi laik, koja se spominje još u Starome zavjetu kad su Židovi sebe smatrali “izabranim narodom”, a za taj su pojam upotrebljavali riječ “am”, što u grčkome znači “laos”. Govoreći o župnoj zajednici i zauzimanju vjernika, predavač je istaknuo kako je župa i teološka stvarnost, jer je euharistijska zajednica i zajednica vjere, koju čine zaređeni službenici i ostali vjernici. U njoj je župnik kao predstavnik dijecezanskog biskupa, hijerarhijska spona s posebnom Crkvom. S obzirom na sve više problema s kojima se suočava suvremeni način apostolata, za očekivati je veću suradnju na različitim područjima između župa. Od laika se traži svijest o posebnoj važnosti apostolskog zalaganja u svojoj župi, također i raznoliki angažman čiji je svekoliki plod razvijanje istinskoga crkvenog zajedništva. Ta zauzetost može se očitovati u raznim župnim vijećima, Caritasu, animaciji liturgijskih slavlja, radu u nekim ostalim župnim aktivnostima (zbor, knjižnica, rad s pojedinim kategorijama ljudi, administracija), a pojedini vjernici laici osposobljeni na teološkim učilištima mogu sudjelovati u životu župne zajednice na posebni način i kao katehete i vjeroučitelji. Pritom je dodao kako angažman laika na razini župe uvelike ovisi i o župniku, njegovoj širini, shvaćanja potrebe takva angažmana, shvaćanju potrebe prihvaćanja laika kao najbližih suradnika, shvaćanje kako se suvremeni pastoral ne može uspješno ostvariti bez suradnje s vjernicima laicima, koji moraju od pasivnih promatrača postati aktivni sudionici života župe. U svome izlaganju predavač je također govorio i o zauzetom radu vjernika laika u društvu, istaknuvši kako ne postoji niti jedno društveno područje na kojemu vjernici laici ne mogu naći svoje poslanje.