Stari Grad, (IKA) – U povodu 2400. obljetnice osnutka grada Farosa, današnjega Staroga Grada na otoku Hvaru, i završetka konzervatorsko-restauratorskih radova na obnovi tamošnje crkve Sv. Ivana u subotu 10. prosinca izlaganje o toj crkvi, najstarijoj na otoku Hvaru ali i na području Hvarske biskupije održala je dr. Jasna Jeličić Radonić s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu. Izlaganju dr. Jeličić Radonić nazočili su hvarski biskup Slobodan Štambuk, izaslanik grada Staroga Grada Vedran Delatis, mjesni župnik Marko Plančić i posjetitelji koji su se okupili u obnovljenoj svečevoj crkvi.
Na početku je podsjetila da je crkva Sv. Ivana građevina složenoga ranokršćanskoga sklopa iz 6. stoljeća, podignuta unutar jugoistočnoga ugla nekadašnjega Farosa. S obzirom na prisutnost kršćanske tradicije na tomu mjestu prva ranokršćanska crkva nastala je u 5. st. o čemu svjedoče arheološka istraživanja sa skromnim ostacima. Nad tom prvom crkvom izgrađena je sredinom 6. st. nešto veća crkvena građevina s nizom prostorija s južne strane gdje se nalazila krstionica križnoga oblika. Paralelno s tom ranokršćanskom crkvom sagrađena je druga sjeverna crkva, sličnih dimenzija, s križnom konfesijom ispod oltara. Tako je nastao složeni sklop dvojnih ranokr-šćanskih crkava različitih funkcija, istaknula je dr. Jeličić Radonić. Pojasnila je kako je glavna kongregacijska crkva s južne strane bila vjerojatno posvećena sv. Mariji, a sjeverna povezana s kultom martira. Tek gotičkom obnovom sjeverna crkva preuzima vodeću ulogu i titular sv. Marije koji je nosila sve do početka 20. st. Južna crkvena građevina preuređena je u krstionicu, iz čega proizlazi i posveta sv. Ivanu Krstitelju. Nakon njezina rušenja sjeverna crkva je posvećena sv. Ivanu Krstitelju, ranije Sv. Mariji. Izneseni povijesni izvori, doda je predavačica, potvrđeni su konzervatorskim i arheološkim istraži¬vanjima kojima su otkrivene brojne preinake ranokršćanskih crkava. U 11. st. crkvene građevine su obnovljene samo u istočnom dijelu, što je u potpunosti sačuvano u crkvi Sv. Ivana, dok se u kasnomu srednjem vijeku crkva preuređuje u gotičkom stilu i produžava na izvornu veličinu, a za baroka su napravljene i posljednje izmjene vidljive na njezinu pročelju.
Arheologinja dr. Jeličić Radonić istaknula je da su se složeni konzervatorski radovi započeti 1979. godine odvijali s prekidima na crkvi Sv. Ivana sve do sada. Iz ranokršćanskoga vremena sačuvan je osnovni korpus crkve, apsida s trijumfalnim lukom te elementi ranokršćanskoga crkvenoga namještaja i dijelovi podnih mozaika. Oltar s ugrađenim originalnim dijelovima ranokršćanskoga oltara postavljen je nedavno, a posvetio ga je hvarski biskup Slobodan Štambuk. Ispred oltarne pregrade prezentirani su figuralni mozaici iz južne crkve što obnovljenu crkvnu čini posebnom i jedinstvenom. Mozaični medaljon s prikazom kantarosa i golubicama koje piju vodu, usmjeren je prema svetištu, kako je taj euharistijski simbol bio izvorno postavljen, dok su u suprotnom smjeru prema vjernicima u brodu crkve mozaici sa simboličnim prikazi¬ma izvora života u obliku kantarosa. Predstavljanjem tih mozaika ispod posebne konstrukcije staklenoga poda objedinjeni su ranokršćanski elementi pronađeni prili¬kom istraživanja sklopa dvojnih crkava u jugoistočnom dijelu Farosa. Tako su započeta areološka istraživanja drevnoa antičkoga grada te otkriven jedinstven spomenički kompleks gradskih zidina i stambene arhitekture.
Prema riječima dr. Jeličić Radonić, crkva Sv. Ivana posvećena je i vraćena svojoj svrsi. U njoj se ogleda cijela povijest grada Staroga Grada. Sjeverna ranokršćanska crkva predstavlja ishodište nastanka i razvoja kršćanstva Hvarske biskupije i otoka Hvara, poručila je arheologinja, najavivši kako predstoje i nova istraživanja u toj crkvi. Konzervatorske radove financirali su Ministarstvo kulture RH, Hvarska biskupija, grad Hvar, zatim župa sv. Stjepana I., pape i mučenika, u Starom Gradu i Grad koji je ove godine proslavio 2400. obljetnicu svoga osnutka.