Uvodno je istaknuo važnost ove teme, te je ukazao na sv. Ignacija koji uči koliko je potrebno u duhovnom životu ulaziti u dubinu i tražiti pravi razlog.

Crkvu često promatramo kroz prizmu biskupa i svećenika, i često je teško sebe kao laika poistovjetiti s Crkvom. „Zato moramo o ovoj temi mnogo razmišljati i tražiti načina kako pronaći sebe u svemu tome“.

Prisutne je potaknuo na promišljanje s nekoliko pitanja: kako ulazim u odnos s Kristom; kako me On spašava; kako spoznajem Njegovu istinu i kako primam Njegov život.

Ako odgovaramo na ta pitanja, odgovor će početi s „ja“. Ali kao vjernici i kršćani ne bi smjeli na ova pitanja odgovoriti s „ja“, nego s „mi“. Tu se često krije problem, zamka da Krista ne prepoznamo. Često krećemo iz „ja“, a puno je lakše pasti kad je samo „ja“. No, kad smo „mi“ onda je puno lakše, jer jedan drugoga podržavamo. Zajedno rastemo, pojasnio je vlč. Jozić.

Nadalje, je posvijestio da nam je Gospodin na dan našega krštenja pokazao da bez Crkve ne možemo. „Na taj dan smo urasli u Krista govori Pavao, a ako smo ucijepljeni u Njega, onda smo ucijepljeni u Njegovo tijelo, Crkvu koju je osnovao. I zato hraneći sebe, hranimo Crkvu, i kada tako počnemo razmišljati o svom duhovnom životu, tj. ako radimo na Njemu, onda pomažem i Crkvi, onda ću tako početi gledati i svoju braću. Dakle, po krštenju si sposoban biti Ecclesia, po krštenju si pozvan biti Ecclesia. Zato je važno stalno posvješćivati važnost toga sakramenta“.

Citirajući retke iz Katekizma Katoličke Crkve naglasio je, kako je poslanje Božjeg naroda biti svjetlo svijeta i sol zemlje. „Kad razmišljamo o Crkvi onda je važno posvijestiti sebi da sam ja dio Crkve, da sam ja dio Božjeg naroda, jer je Gospodin htio da to budem. Stoga, želim živjeti Crkvu, biti dio mističnog tijela Kristova tako da svakim danom budem što više svetiji u onome što me Gospodin pozvao, tamo gdje sam pozvan tamo biti svet“.

Nakon predavanja uslijedila je rasprava, a susret je zaključenom molitvom Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika.