Požega, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević susreo se 22. prosinca u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi s novinarima i tom prigodom predstavio svoju ovogodišnju božićnu poruku.
Pozdravljajući okupljene novinare, biskup je ustvrdio da je Božić svjetlo odozgor, svjetlo Božje koje je došlo na ovaj svijet rasvijetliti naše nutarnje tmine. Istaknuo je da to Božje svjetlo valja unositi i u njihov novinarski posao kako bi on mogao biti na služenje čovjeku. Potom im je pročitao svoju božićnu poruku, a nakon toga je uslijedio razgovor s novinarima. Na novinarski upit ima li pred pojavom iseljavanja velikog broja mladih iz Slavonije nade za ove prostore, biskup je odgovorio kako smatra da u svakome od nas ima puno mogućnosti, unatoč težini i ozbiljnosti stvarnosti u kojoj se nalazimo. Ustvrdio je da kod nemalog broja ljudi u Hrvatskoj postoji negativno stanje duha koje se očituje u tvrdnjama kako se kod nas ništa ne može, da se ništa ne isplati učiniti, da ništa ne valja, rekavši da takav pristup predstavlja određenu psihološku kočnicu zbog koje ne činimo ni ono što bi mogli. Posvjedočio je kako mu je osobno teško, kad prolazeći Slavonijom vidi kolika su polja neobrađena – jedan dio, doduše, zbog opasnosti od mina – prizor koji se ne može vidjeti u drugim zemljama. Postavio je pitanje: koliko smo mi kao pojedinci svojim zauzimanjem spremni pridonijeti da se situacija popravi? „I najmanji korak koji netko od nas napravi u tom pogledu, jest korak naprijed”, ustvrdio je biskup, naglasivši da je „potrebno ohrabrivati ljude da ne očekuju samo od drugih da nešto učine, nego da i sami poduzmu ono što mogu”. Ustvrdio je da smo ulaskom u Europsku uniju trebali biti svjesni kako postajemo dio slobodnog tržišta rada, i da je već u pripravi za to trebalo poduzeti određene gospodarske mjere koje bi bile poticajne da ljudi ostanu u domovini. Zbog njihova odlaska demografski problem se još više zaoštrio. Izrazio je nadu da će se s poboljšanjem gospodarske situacije u Domovini, jedan dio onih koji su otišli u inozemstvo vratiti. Ustvrdio je kako su rad i pravedna plaća neophodni za naše ljudsko dostojanstvo, ali je pri tom naglasio da vrijednosti našega života ipak ne smijemo svesti samo na materijalnu razinu, jer postoje i druge vrijednosti oko kojih se valja truditi, osobito među našim mladima. Kazao je kako se pokatkad treba znati i žrtvovati za one vrijednosti koje pridonose našem dostojanstvu i smislu.
Odgovarajući na sljedeće novinarsko pitanje o značenju nedavno otvorenog Dijecezanskog muzeja u Požegi, biskup je rekao da treba poći od činjenice kako hrvatski čovjek ima svoj poseban identitet, koji treba prepoznati, vrednovati, njegovati i živjeti, a da time ne prezremo one u našem društvu čiji je identitet drugačiji, i obogaćujući. Dijecezanski muzej je ustanova koja služi tome, “jer u sakralnoj baštini koja je u njemu skupljena, nalaze se predmeti od 15. do 21. st. iz velikog broja župa zapadne i srednje Slavonije koji svjedoče o duhovnom identitetu ljudi, koji su se pred tim kipovima i slikama molili, uzdizali svoje duše Bogu i duhovno se izgrađivali. Mi smo dužnici tom duhu i duhovnosti, osobito kao vjernici, kao Crkva. Ti predmeti, podsjetio je biskup, svjedoče o kontinuitetu, trajanju Crkve na ovim prostorima. Istaknuo je važnost da napose naši mladi, susrećući se s tim predmetima, pronađu vrijednosni sustav kojem pripadaju. Rekao je kako je Muzej pastoralna, a ne muzealska ustanova.
Biskup je na kraju bio zamoljen da uputi poruku Hrvatima u inozemstvu. Rekao je kako je Božić svjedočanstvo Božje blizine čovjeku, da je velika daljina kad je čovjek čovjeku daleko, ali najveća kad je čovjek od Boga daleko. „Čovjek je najdalje od sebe, kad je daleko od Boga”, rekao je biskup. Dodao je da nas Božić potiče na razmišljanje o našoj međuljudskoj blizini. Božićna čestitka našima diljem svijeta od Amerike preko Europe do Australije svjedočenje blizine svih nas u Bogu. Čestitao je Božić svim Hrvatima u inozemstvu, radujući se što će se i oni ovoga Božića okupiti oko svojih stolova u svojim obiteljima, i kroz naše hrvatske običaje podsjetiti se na različite dimenzije značenja božićnog događaja. Osobito ih je potaknuo da na polnoćkama i u svojim obiteljima zapjevaju naše božićne pjesme, naglasivši da je u njih utisnuta vjera, nada i ljubav hrvatskog čovjeka od davnine, i kad ona za Božić oživi, onda se povežu hrvatska stoljeća, hrvatska baština i u domovini i u inozemstvu. „Neka Božića svima bude blagdan Božje blizine i međuljudske blizine, i neka je u toj Božjoj blizini blagoslovljena i Nova 2017. godina”, zaključio je biskup svoje obraćanje hrvatskim iseljenicima diljem svijeta.