Predkorizmena duhovna obnova svećenika Subotičke biskupije
Predkorizmena duhovna obnova svećenika Subotičke biskupije
Sombor (IKA )
Ta duhovna obnova održava se od godine 2000. u utorak pred Pepelnicu, pod zaštitom sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića
Sombor, (IKA) – U somborskom Karmelu u utorak 8. ožujka održana je predkorizmena duhovna obnova svećenika Subotičke biskupije. Ta duhovna obnova održava se od godine 2000. u utorak pred Pepelnicu, pod zaštitom sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, karmelićanina. Biskup i svećenici na taj su način željeli dati svoj doprinos promicanju njegove kauze.
Pedesetak svećenika predvođenih biskupom Ivanom Penzešom okupilo se najprije u crkvi na molitvu Trećega časa. Ondje ih je sve pozdravio uime domaćina o. Bernardin Viszmeg, prior somborskog karmelićanskog samostana. Nakon molitve slijedila su predavanja na hrvatskom i mađarskom jeziku koja su održali karmelićani o. Zdenko Križić (Hrvatska) i o. Rafael Bakos (Mađarska).
Prije predavanja o. Zdenka svećenicima je predstavio o. Zlatko Žuvela, ravnatelj Duhovnog centra S.B. o. Gerarda u Somboru. O. Zdenko Križić svoje predavanje na hrvatskom jeziku naslovio je “Uvjeti onima koji žele biti Isusovi učenici”. Prikazao je te uvjete onako kako su ih zapisali sinoptici, istakavši kako Matej navodi samo uvjete koje Isus postavlja svojim učenicima dok Marko spominje uvjete učenicima i narodu a Luka uvjete svima koji žele slijediti Isusa. Ti uvjeti su prije nasljedovati Isusa odričući sebe i noseći svoj križ. U nastavku predavanja o. Zdenko opisao je dvije vrste umora koji slijede Isusa. To je s jedne strani “zdravi” umor zbog napornog rada navješćivanja evanđelja a drugi umor je onaj koji nastaje zbog neadekvatnog vršenja dužnosti svećeničkoga poslanja. Zatim je na primjeru proroka Ilije ukazao kako je za “ozdravljenje” od različitih razočaranja i “lošeg” umora potrebno “stati pred Boga”. Bog nas kad “umorni” stanemo pred njega liječi terapijom pitanja: “Što ćeš ovdje?” Želi saznati razloge našeg umora i depresije. Početak ozdravljenja je sagledati zašto sam u određenom stanju. Isus također poziva k sebi sve “umorne i opterećene” da ih odmori. Ali ni Jahve Iliji ni Isus umornim učenicima ne kaže: “odmorite se”, nego ih hrabri da pođu na put odnosno da uzmu njegov “jaram” i njegovo “breme”. Svećenik ili kršćanin koji izgubi iz vida Isusa počne se baviti samim sobom, zaključio je. Da bi mogao biti ustrajni radnik u vinogradu Gospodnjem usprkos svih poteškoća i nevolja koja proživljava na tom put, svećenik mora biti uvijek u Isusovoj prisutnosti te biti stalni i ustrajni molitelj jer u “hodu nekada više vrijede koljena nego stopala”, naglasio je. U zaključku svoga predavanja o. Zdenko je ohrabrio svećenike da i onda kada su slabi i griješe ne posustanu. Kršćanstvo nije pasivnost nego stalna akcija. “Kad imamo više problema, potrebno je moliti i donositi odluke koje će nam pomoći da se malo pomalo izdignemo iz problema”. Oni koji se bore očituju da nisu svladani. Zato nam valja ustrajno za Isusom hoditi i postojano se boriti, pa će biti i plodova, zaključio je predavač.
Nakon predavanja bilo je euharistijsko klanjanje u tišini i prigoda za osobnu ispovijed, a zatim euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Penzeš s okupljenim svećenicima. U propovijedi biskup je istaknuo da je i on slab čovjek kao i sami svećenici i zato nam je potrebno pomirenje i s Bogom i međusobnom. Stoga je zamolio svećenike za oproštenje i potaknuo ih na međusobnu slogu i zajedništvo u poslanju. Zahvalio je i karmelićanima na mogućnosti da se već dugi niz u njihovu samostanu on i svećenici mogu pripremati za početak milosnog korizmenog vremena.
Nakon mise biskup je na grobu sluge Božjeg o. Gerarda predmolio molitvu za njegovo proglašenje blaženim te preporučio njegovu zagovoru svoje i molitve svećenika koje su mu uputili na njegovu grobu.
Vicepostulator kauze o. Gerarda o. Mato Miloš potom je svećenicima predstavio najnoviju knjižicu koja treba poslužiti promicanju njegove kauze. Riječ je o križnom putu koji je sastavljen od molitava i razmatranja koje je o pojedinim postajama križnoga puta zapisao o. Gerard. On je ujedno zamolio svećenike da u svojim zajednicama što više promiču štovanje o. Gerarda bez čega neće moći doći do njegovog proglašenja blaženim. Pozvao ih je i na ponos jer je u Republici Srbiji o. Gerard jedini kandidat za oltar.