Zagreb, (IKA) – Predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, u razgovoru za posljednji broj časopisa „Vijenac” uoči posjeta pape Franje Bosni i Hercegovini, iznosi svoje očekivanje od tog pohoda. Papa pohodi jednu od zemalja gdje se religija shvaća kao razdjelnica naroda, piše u uvodu tog teksta novinar Vedran Obućina. Na konstataciju da je posjet pape Franje Sarajevu bremenit značenjem jer Papa dolazi u zemlju gdje je sve manje katolika, nadbiskup Puljić kaže: „Ljudski govoreći, malo sam znatiželjan što će Papa iz Sarajeva poručiti. To je grad koji je postao simbol patnje čitave Europe u 20. st. A povezan je i s izbijanjem Prvoga svjetskog rata prije stotinu godina. Ratne slike i stradanja ljudi diljem BiH ostavile su potresan dojam na gledatelje diljem svijeta. Nije bez razloga kardinal Vinko Puljić izjavio kako mu je papa Franjo nakon izbora rekao, kad se predstavio da dolazi iz Bosne, iz Sarajeva, „A da, iz patničke zemlje”. Svakako je znakovito da je nakon Albanije, prve ateističke zemlje u Europi, odabrao pohoditi BiH, u kojoj je „sve manje katolika, a vjerske i nacionalne različitosti bivaju simbolom razdora među narodima”, kako s pravom kažete. Papa će se najprije obratiti narodima BiH. Ali sigurno će uputiti riječ i javnim, političkim i kulturnim djelatnicima Europe i svijeta da pomognu ranjenoj i osiromašenoj zemlji da krene putem svestranog napretka. Iako je u nedavnom ratu učinjeno mnogo strašnih zločina, valja imati u vidu da je BiH zemlja dobrih, radinih i ponosnih ljudi koji su voljni živjeti tamo gdje su „nikli i obikli”, kako kaže kardinal Puljić, pa tamo unatoč teškoćama izgrađivati budućnost putem mira, pravde i suradnje. Takvoj nakani i želji i papa Franjo želi dati poticaj i uputiti molitvu Svemogućem da više nikada ne bude rata. Stoga, radujem se toj papinoj nakani i neka njegov dolazak u Sarajevo bude blagoslovljen”, kaže mons. Puljić. Upitan je i što je razlog tolike papine popularnosti, da je papa Franjo postao nova ikona Katoličke Crkve među vjernicima i nevjernicima. „Dobro ste primijetili kako je papa Franjo postao „nova ikona Katoličke Crkve”. Jednostavnošću, poniznošću i skromnošću osvojio je srca i onih koji vjeruju, kao i onih koji do vjere ne drže. Doista, lijepo je čitati lijepe reportaže i izvješća o papi. Istina, poneki od vjernika znaju komentirati i čuditi se što se to dogodilo da taj i taj tako pozitivno piše o sadašnjem papi, a jučer se nabacivao drvljem i kamenjem i na Vatikan i na papu. Obično takvima odgovaram kako su obraćenja moguća i među djelatnicima medija, kao i među onima koji upravljaju javnim mnijenjem” kaže mons. Puljić. Ističe da je snaga i simpatičnost pape Franje ljudima u tome da sve što kaže, papa potvrđuje i činom.
Kako nadbiskup Puljić objašnjava sve veće sukobe kršćanskog i islamskog svijeta, ponajprije u Europi? Je li na djelu sukob civilizacija? „Svakako, zabrinjava me radikalizam u bilo kojoj zemlji i narodu, kao i u bilo kojem obliku, političkom, nacionalnom, kulturnom ili vjerskom. Ne vjerujem, međutim, u sukob civilizacija kako je o tome pisao Samuel Huntington. No ludilo bilo kojeg predznaka uvijek se može pojaviti, zavesti i učiniti mnogo zla, kao što je to bilo na političkom polju u 20. st. Već citirana zla nacizma, fašizma i komunizma dobro su nam poznata. Imali su milijune pristaša i milijune žrtava. Zato je potrebno ljude odgajati za pozitivne vrednote poštovanja, uvažavanja i prihvaćanja. I unositi duhovne vrednote u svijet koji se odveć materijalizirao i sekularizirao. Jer Bog se otpisao, pa je zapuhao ledeni vjetar. A kad Boga nema, sve je dopušteno, pisao je veliki Dostojevski. Čovjek jest materijalno biće. Ali u njegovoj nutrini stanuje duh koji nije zadovoljan samo onim što oči vide. On čezne i za onim što čovjeka nadilazi. Pravi ekumenizam i međuvjerski dijalog imaju to na pameti. U Hrvatskoj se u tom vidu, Bogu hvala, osjeća vidan napredak” kaže mons. Puljić. Govorio je i o izazovima ekumenizma, neoliberalizma, sekularnih i protucrkvenih pokreta, duhovnosti i krizi demokršćanstva u Europi. Istaknuo je kako oni koji Crkvu napadaju zbog klerikalizacije države, ne shvaćaju položaj Crkve u društvu koji je u službi dobra čovjeka. Također, Vatikanskim ugovorima nije izboren povlašten položaj Crkve u društvu, nego joj je samo osigurana sloboda služenja. Nadbiskup smatra i da se prvobitna zamisao da se Europa ujedini na zajedničkim osnovama kršćanske baštine sve više zapostavlja u korist ekonomskog i tehničkog ujedinjenja. Istaknuo je i doprinos Katoličke Crkve koja po svećenicima i redovništvu brine o Hrvatima u svijetu u 184 župe i misije, gdje djeluju 194 svećenika i redovnika, 46 pastoralnih suradnika i 52 redovnice.