Mariazell, (IKA) – Hodočašće naroda kao vrhunac Srednjoeuropskoga katoličkog dana pod geslom “Krist – nada Europe” 22. svibnja u Mariazellu u svečanome misnom slavlju kulturalno, duhovno i vjersko bogatstvo naroda Srednje Europe izražava simbolima koji nadilaze jezične granice i svjedoče da je kršćanstvo označilo sve europske zemlje. Prostorom za bogoslužje zadivljujućih dimenzija i u boji bijelog mramora, koji je u zračnoj luci Sv. Sebastian osmislio arhitekt Eduard Neversal, dominiraju dvije dizalice – koje simboliziraju “europsko gradilište”. Na prostor oltara s obje strane vode velebne stube. Na samim stepenicama, ispred oltara, smješten je ambon podno kojeg se nalazi kopija krstionice kneza Višeslava iz Stolne crkve u Ninu s početka IX. stoljeća, kao znak da su svi povezani krštenjem. U tijeku bogoslužja zvoni osam novih zvona, koja će nakon završetka Hodočašća naroda Crkva u Austriji darovati Crkvi u Bosni i Hercegovini. Tassilov kalež iz opatije u Kremmsmuensteru iz 780. godine simbol je slavlja euharistije, tu je i križ Austrijskoga katoličkog dana s bečkog Heldenplatza na kojemu je 1983. sudjelovao Ivan Pavao II. Nosi se raspelo iz Češke, križ s korpusom dolazi iz Olmutza i potječe 1890. godine.

Svoje bogatstvo i posebnosti zemlje sudionice, pak, na svojim jezicima predstavile su u pretprogramu koji je započeo u 8 sati, po vrlo lošem vremenu kojeg su se organizatori najviše pribojavali. Nakon ulazne pjesme tako su se predstavile Bosna i Hercegovina, Češka, Hrvatska, Mađarska, Austrija, Poljska, Slovenija i Slovačka, svaka je navela svoju molitvenu nakanu, dala osobno svjedočanstvo, zapalila zavjetnu svijeću u podnožju Gospina kipa i na kraju otpjevala pjesmu na svom jeziku.

Hrvatsku zavjetnu svijeću nosila je obitelj Prpić iz Senja – Davor i supruga Đurđica, šestogodišnji sin Ivan i petogodišnja kćer Karmela. Središnji element hrvatske zavjetne svijeće je reljef Bogorodice s Djetetom, aplikacija izvornika iz 11. st. iz Zadra, s kojom su na plavim poljima povezane katedrale iz Zagreba, Splita i Rijeke. Time su prikazane hrvatske nadbiskupije, jer je Zadar nazočan kroz Marijin lik i prikaz starohrvatske crkve Sv. Križa u Ninu. Hrvatsku marijansku pobožnost i marijanska svetišta predstavljeni su u prikazu svetišta Majke Božje Bistričke. Na gornjem i donjem dijelu svijeća je ukrašena starohrvatskim pleterom.

Đurđa Lovreković iz Mošćenice pročitala je molitvenu nakanu za Crkvu u Hrvatskoj: budi uz nju u njezinim nastojanjima da ostane mjesto nade i jamstvo evanđeoskih vrijednosti: pomirenja, solidarnosti i zajedništva. Neka po Marijinu primjeru, osobito u naše obitelji i među mlade, nosi poruku spasenja o tvojoj ljubavi kao odgovor na očekivanja i strahove našega vremena.

Molio se dio litanija hrvatskih svetaca i blaženika, Kvirina Sisačkog, svetih istarskih, solinskih i srijemskih mučenika, Nikole Tavelića, Marka Križevčanina, Alojzija Stepinca, Jeronima, Augustina Kažotića, Leopolda Mandića, Ozane i Gracija Kotorskih, Marije od Propetoga Isusa, Ivana Merza, dok se na video zidu mogao pratiti opširni Stepinčev životopis na hrvatskome i njemačkom jeziku.

Svjedočanstvo vjere iznio je Josip Lovreković iz mjesta Mošćenica, u petrinjskoj župi Zagrebačke nadbiskupije. Govorio je o strahotama ratne agresije od 1991. do 1995. godine, kada je Petrinja bila sva okupirana osim Mošćenice, koja je na samoj crti bojišnice također teško stradala. Ljudi su prognani iz domova, koji su kao i crkve, škole i bolnice srušeni, a ljudske su žrtve bile su brojne. Istaknuo je kako je narod cijelo to teško vrijeme vjerovao u pravedno rješenje i molio za mir. Mošćenica kao jedina slobodna petrinjska filijala bila je župa u malom u kojoj su se vjernici okupljali oko župnika koji je i sam bio prognanik. Svjedočio je zatim i oslobođenju, povratku i obnovi, te kao zalog pobjede istaknuo riječi kardinala Franje Kuharića: “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je”. Katolička crkva odgajala je naš hrvatski narod evanđeljem, da bude mirotvoran, da nikada ne osvaja tuđe, da sa svakim živi u miru i poštovanju, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost, istaknuo je Josip Lovreković, završavajući svoje svjedočanstvo riječima: “Danas opet stoji crkva Sv. Lovre u središtu Petrinje i mi – makar polako – ali uporno gradimo mir sa svim ljudima dobre volje”.

Zatim je žalosno otajstvo krunice molila Mirjana Anđić iz Zagreba, a na kraju je otpjevana Pjesma: “Ljiljane bijeli” i pripjev iz Pjesme Srednjoeuropskoga katoličkog dana “Kriste Isuse, u tebe mi se uzdamo”. Hrvatske vjernike u pretprogramu animirali su mr. Ivan Ćurić iz Đakova i đakon Karlo Šimek iz Varaždinske biskupije.