Zagreb, (IKA) – Redovita književna večer četvrtkom u prostorijama HKD-a sv. Jeronima u Zagrebu bila je 20. studenoga posvećena nedavno objavljenom prijevodu knjige švedskog nobelovca Vernera von Heidenstama “Božji put svete Brigite” (izd. HKD sv. Jeronima, 2003.). O tome romansiranom životopisu velike svetice, zaštitnice Švedske i suzaštitnice Europe, kao i o samoj svetici, govorio je tajnik HKD-a sv. Jeronima dr. Stanislav Vitković, dočaravši slušateljstvu crkvene prilike u 14. st. u kojima je ona živjela. Radnja romana Vernera von Heidenstama započinje nakon smrti njezina muža, kada se ona, utemeljivši Red Presvetog Spasitelja, upućuje u Rim da bi od Svetog Oca ishodila odobrenje osnutka i pravila svoje redovničke zajednice. Ondje se trajno nastanjuje, a kako pape tada stoluju u Avignonu, proročki ih opominje neka se vrate u Rim. Pred kraj života odlazi na hodočašće u Svetu zemlju, te odatle i naslov romanu u kojemu je glavna junakinja, kako je istaknuo dr. Vitković, prikazana i u svojim krizama i klonućima, ali uvijek kao žena koja hrabro ustraje uz ono što smatra voljom Božjom, ma koliko zbog toga morala trpjeti.
Dr. Vitković je potom govorio o “Molitvama svete Brigite”, koje mnogi vjernici mole svakodnevno u tijeku godine dana, a dio su velikoga svetičina osmerosveščanog djela “Objave”. Te molitve, napomenuo je, valja razlikovati od raznih obećanja kojima su često popraćene i koja, kao privatna objava sv. Brigiti, niti jednoga vjernika ne obvezuju.
Na kraju je publici ukratko predstavljeno još jedno nedavno izdanje HKD-a sv. Jeronima, knjiga Fultona Sheena o evanđeoskim blaženstvima, koju je autor naslovio “Sedam blaženstava” (a ne osam), smatrajući, poput sv. Toma Akvinskoga, osmo blaženstvo tek neizbježnom posljedicom prethodnih sedam, koja trnovitim putem odricanja vode do konačnog blaženstva u nebu, a nebo, kako je zajedno s mons. Sheenom zaključio dr. Vitković, nije negdje gore, negdje iznad; nebo – to je Isus sâm.
Nakon izlaganja povela se zanimljiva rasprava u kojoj je dr. Vitković istaknuo kako se Šveđani, premda uglavnom protestanti, nipošto ne misle odricati svoje predreformacijske kršćanske baštine, pa tako ni Brigite Švedske, koju cijene kao svoju zaslužnu sunarodnjakinju, istinsku kršćanku, premda joj se ne mole kao katolici niti je časte sveticom.