Zagreb, (IKA) – U dvorani “Bruxelles” Europskog doma u Zagrebu, u sklopu Teološkog četvrtka Kršćanske sadašnjosti, održano je 17. prosinca predstavljanje knjige “Tria opuscula”, koja obuhvaća tri najpoznatija spisa srednjovjekovnog teologa, filozofa i mistika sv. Bonaventure. Knjigu su preveli dr. Marije Šikić i dr. Stjepan Kušar, koji je također priredio to izdanje. Na predstavljanju su govorili dr. Damir Barbarić, dr. Ivica Raguž i dr. Stjepan Kušar. Na predstavljanju je sudjelovao i ravnatelj dr. Željko Tanjić, a susret je moderirao prof. Anton Šuljić. Dr. Barbarić ocijenio je da je knjiga iznimno potrebna, lijepa i vrijedna. Pohvalio je mnogo pažnje i ukusa koji su uloženi u dizajn izdanja, čime se ono uzdiže iznad utilitarizma koji prevladava u današnjem izdavaštvu. Također je rekao da je knjiga potrebna, jer je sv. Bonaventura klasik teološke i filozofske misli, te neće biti korisna samo stručnjacima nego svima kojima je stalo do duhovnosti i kulture kao takve i da je vrijedna jer je načinjena u skladu s najvišim standardima izdavaštva – uvod je decentan, bilješke opsežne, a čitljivost i razumljivost na visini. Osim toga, latinski je tekst otisnut usporedo s hrvatskim, što pridonosi očuvanju vrednota latinske pismenosti. O prijevodu je, pak, rekao da je načinjen u skladu s načelima hrvatske filozofske terminologije, uz unošenje nekoliko inventivnih rješenja koja će bez sumnje obogatiti hrvatski filozofski vokabular. Samo je djelo komentirao rekavši da je ono iznimno relevantno u kontekstu suvremene filozofije, ali da do sada nije bilo adekvatno valorizirano.
Osvrnuvši se na nedostatak duhovnosti u današnjem društvu, dr. Raguž izložio je svoju interpretaciju svjetonazora sv. Bonaventure. Naime, sv. Bonaventura transplantira filozofska načela u teologiju, dok samu filozofiju kritizira i upozorava na opasnost od udaljavanja od vjere koja proizlazi iz nje, te ističe da filozofija može biti samo sredstvo pri uzdizanju do božanskog. Za njega je Sveto pismo jedino relevantno djelo, a izvor i svrha znanosti je Bog, te se protivi udaljavanju znanosti od teologije. Također je isticao važnost molitve, a na mjesto apsolutne spoznaje stavlja ljubav.
Dr. Kušar, jedan od prevoditelja djela, istaknuo je zasluge dr. Šikića pri prevođenju te dr. Hadrijana Boraka, koji se ranije bavio djelom sv. Bonaventure i čije je radove Kušar koristio pri prevođenju. Rekao je da Bonaventurini tekstovi “pokazuju kako je stvarnost moguće ‘čitati’ na mnogo načina, i tumačiti pomoću mnogih ‘ključeva'”. Oni pobuđuju čuđenje i divljenje prema stvarnosti, koje se u današnjem svijetu izgubilo zbog dominacije znanstvenog svjetonazora. Bonaventura shvaća stvarnost kao sliku Boga, te tvrdi da čovjek nije cjelovit sam po sebi, nego mu je potrebna božanska ljubav da bi bio potpun. Knjiga “Tria opuscula” (“Tri djelca”) obuhvaća spise Breviloquium – Kratki prikaz teologije; Itinerarium mentis in Deus – Put duha k Bogu; i Reductio artium ad theologiam – Svođenje umijeća na teologiju. Uvod je opsežan, a osim interpretacije samog djela uključuje i životopis sv. Bonaventure te opis vremena u kojem je živio. Navedena je i bibliografija relevantnih ranijih izdanja Bonaventurinih djela, kao i domaćih i inozemnih djela o njegovoj filozofiji. Dodan je i leksikon filozofskih pojmova koji se u djelu spominju. Knjiga je objavljena u prigodi 800. obljetnice franjevačkoga reda. Budući da je taj autor iz 13. st. u svoju teološku misao utkao kako vlastite tako i tuđe filozofijske uvide, tekstovi će biti zanimljivi i korisni ne samo teolozima, nego i onima koji se bave proučavanjem povijesti srednjovjekovne filozofije.