Pastirsku riječ na početku knjige čitateljima upućuje nadbiskup koadjutor Splitsko-makarske nadbiskupije i apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije mons. dr. Dražen Kutleša. „Povijest Crkve na jednom prostoru ne ogleda se samo u sakralnim spomenicima, koji su plod vjere i duha jednog naroda, nego napose u njezinim istaknutim članovima koji su do kraja ostali vjerni Bogu i Crkvi. Među takve sinove ubrajamo i bl. Francesca Bonifacia koji je u najtežim vremenima za čovjeka i Crkvu u 20. stoljeću ostao nepokolebljiv u evanđeoskom nauku kao pravi pastir svoga stada.

Nije u životu birao lagodniji put nego put evanđelja kojim je oblikovana povijest i kultura ovoga prostora. U najtežim trenucima u svome životu, za vrijeme ateističkog komunističkog režima, ostaje uza svoje stado u Krasici duboko svjestan, jer je primao prijetnje, da svakoga trenutka može biti ubijen. Na kraju će i biti ubijen iz mržnja prema Crkvi kao katolički svećenik, bez suđenja i dokaza krivnje. Upravo ovakvi članovi Crkve njezina su najveća snaga te putokaz budućim naraštajima kako se evanđeoski ljubi Boga i čovjeka. Ovogodišnja, 75. obljetnica mučeničke smrti bl. Francesca veliki je duhovni događaj za naše mjesne Crkve, napose za župu Krasica gdje je proživio najplodnije godine svoga svećeničkog života i gdje je duhovno sazrio kako bi podnio mučeničku smrt“, poručuje, između ostalog, mons. Kutleša u pastirskoj riječi.

Mario Ravalico i članovi Društva „Prijatelji don Francesca“ u Uvodnoj napomeni pojašnjavaju kako su meditacije sadržane u knjizi nastale u vremenu između svibnja 1945. i rujna 1946. godine. Obzirom da zbog sveopće opasnosti posljednjih godina svoje službe nije mogao napuštati župu kako bi išao na duhovne vježbe, on ih je provodio u svojoj crkvi, ali prema točno određenom rasporedu. Kako bi bio mirniji da nitko ne može pročitati njegove misli zapisivao ih je na talijanskom jeziku ali koristeći slova grčke abecede.

Tako je don Francesco temeljito i ustrajno, dan za danom, u svoje bilježnice pisao vlastitom rukom svoja razmišljanja započinjući s jednom rečenicom iz evanđelja, s nakanom da se on – kao svećenik – suoči s tim evanđeoskim retkom, kako bi provjerio je li njegovo „biti svećenik“ bilo u skladu s Božjom voljom. A kako sve ne bi ostalo neodređeno, nakon svakog razmišljanja slijedio je točno određen zadatak koji je vrijedio za taj dan. Zanimljivo je listati i čitati spise blaženika koji svojom jednostavnošću i prirodnošću podsjećaju kakav bi trebao biti stil jednog svećenika: „Sve na slavu Božju i za spas duša.“ Bila je to gotovo konstanta, refren u njegovim spisima, budući da je bio svjestan velikog poslanja svećenika: „donijeti Boga dušama, a duše Bogu“, ističu priređivači.

„U ovim duhovnim mislima koje je napisao bl. Francesco Bonifacio, i koje su nadahnute njegovim osobnim iskustvom meditacije i molitve, jednostavno i ugodno pronalazimo odjek Božje riječi koja je u njemu, u njegovoj duši, postala kruh za putovanje. Svježina njegove misli i jasnoća njegove nutarnje snage otkrivaju potpuno povjerenje u Boga, u njegovu Riječ, te pokazuju i poslušnost njegova svećeničkog srca. Bl. Francesco nas stoga poziva da slijedimo njegove korake u čitanju i slušanju Riječi, koja se snagom milosti pretvara u molitvu i nutarnjom raspoloživošću postaje životni poziv“, zapisao je uz ostalo u predgovoru vlč. Luis Okulik.

Ovo izdanje, kojim je Porečka i Pulska biskupija željela odati počast bl. Francescu Bonifaciu, priredili su Mario Ravalico i članovi Društva „Prijatelji don Francesca“, uredio je kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, a s talijanskog preveo vlč. Josip Kolega, duhovnik u pulskom Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“.  Grafičko uređenje potpisuje David Ivić, a lekturu Branka Poropat.

Time smo nakon znanstvenog djela dr. Stipana Trogrlića „ Život za svetost“ o bl. Bulešiću, predstavljenog nedavno u Lanišću, dobili još jedno izdanje koje nam približava tog drugog duhovnog velikana ovih naših prostora. Oba su djela reprezentativna u svojim žanrovima, no jedno od većih dostignuća svih knjiga i inicijativa općenito o blaženicima je, prvenstveno, da ljudi potaknuti njihovim primjerom, nastoje živjeti što je više moguće u skladu s Evanđeljem, priopćeno je iz Porečke i Pulske biskupije.