PREDSTAVLJEN DOKUMENT "SJEĆANJE I POMIRENJE: CRKVA I GRIJESI PROŠLOSTI"
Rim (IKA )
"Sjećanje i pomirenje: Crkva i grijesi prošlosti" naslov je dokumenta Međunarodne teološke komisije na čelu s predstojnikom Kongregacije za nauk vjere kardinalom Josephom Ratzingerom, koji je 7. ožujka predstavljen u Vatikanu. Taj jedinstveni tekst, kako se ističe u uvodu, nudi "teološko razmatranje mogućnosti ostvarenja činova čišćenja sjećanja vezanih uz prepoznavanje pogrešaka iz prošlosti" i rasvjetljuje "pretpostavke koje kajanje za njih čine utemeljenim".
Rim, 8. 3. 2000. (IKA) – “Sjećanje i pomirenje: Crkva i grijesi prošlosti” naslov je dokumenta Međunarodne teološke komisije na čelu s predstojnikom Kongregacije za nauk vjere kardinalom Josephom Ratzingerom, koji je 7. ožujka predstavljen u Vatikanu. Taj jedinstveni tekst, kako se ističe u uvodu, nudi “teološko razmatranje mogućnosti ostvarenja činova čišćenja sjećanja vezanih uz prepoznavanje pogrešaka iz prošlosti” i rasvjetljuje “pretpostavke koje kajanje za njih čine utemeljenim”. Podupirući Papinu molbu za oproštenjem “za grijehe sinova Crkve”, koja je naišla na pozitivne reakcije ali jednako tako i na rezerve u odnosu na “posebne okolnosti u kojima se praštanje grijeha” od strane Crkve može shvatiti kao “popuštanje pred optužbama njezinih neprijatelja”, dokument poziva da se ne popusti “apologetskim i instrumentalnim tumačenjima” te ističe nužnost “jasnog povezivanja povijesnoga i teološkog suda kako bi se stiglo do ispravnih i djelotvornih izjava”. Rad Komisije nadahnut je slavljenjem Boga što je krajnji cilj “svakog čina pročišćavanja sjećanja”. To su ujedno pastoralni ciljevi “mea culpa” Ivana Pavla II. rasvijetljeni u dokumentu: “obnova naroda Božjeg” u vjernosti i poslušnosti temeljima vjere i “svjedočenje Božjeg milosrđa i njegove istine koja oslobađa i spašava”. Na polju dijaloga i poslanja poziva se da se ne pobude negativni vidici koji bi mogli ugasiti “zanos za evangelizaciju” koja će naprotiv morati biti potkrijepljena većom vjerodostojnošću poruke utemeljene na istini i upravljene “plodovima pomirenja”. Na to su pozvani svi sugovornici katolika, ali ne samo oni: ako se “zahtjev za oproštenjem odnosi na prvome mjestu na Crkvu”, njezin primjer “može dati poticaj da slične korake” prema pomirenju učine i ostale zajednice, kulture i građansko društvo.
4