Zadar, (IKA) – Hrast Ivana Pavla II. i Papin spomenik iz čijeg pastoralnog štapa izvire voda posebnosti su iz nizu zanimljivosti u filmu “Pozvali su ga iz jedne daleke zemlje” autora Domagoja Pejića, novinara Hrvatskog katoličkog radija, čiju je projekciju u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević u Zadru 3. lipnja, uoči spomena pete obljetnice pohoda Ivana Pavla II. Zadru, priredila Zadarska nadbiskupija. Film između ostalog otkriva: poljski šumari bili su na audijenciji kod Pape, kad je blagoslovio 600 sadnica najstarijeg poljskog hrasta, te su posadili te sadnice u Niegowicu, prvoj župi u kojoj je Woytila pastoralno djelovao, kao i na svim drugim mjestima povezanima s Papinim životom u Poljskoj. “Nas neće biti, ali hrast Ivana Pavla II. uvijek će podsjećati na njega”, kaže jedan poljski sugovornik svećenik u filmu. Ispred crkve u Wadowicama, rodnom mjestu Wojtile, Poljaci su podigli Papin spomenik na mjestu na kojem je bila pozornica prilikom njegova posljednjeg posjeta Wadovicama i Poljskoj 2002. g., kada se na osobit način prisjeto svoje mladosti. Iz papina pastoralnog štapa izvire voda, simbol izvora i rađanja života, utažene žeđi. To su samo neki u nizu primjera koji su snažno dojmili brojne posjetitelje projekcije, među kojima i zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđu. Film prikazuje osobnost Ivana Pavla II. tragom zemlje njegova porijekla. I Papin osobni prijatelj kardinal Stanislaw Nagy u filmu ističe da je Wojtila svoju domovinu neizmjerno ljubio te da nije bilo moguće da će, kako su možda neki mislili, ta ljubav odlaskom u Rim u njemu biti manje prisutna. Mons. Prenđa film je ocijenio dojmljivim, divnim i snažnim ostvarenjem koje je sve obogatio. Nije nimalo amaterski, kako se autor uvodno predstavio. “Za mene je to novi pogled na Svetog Oca. Imao sam prilike gledati mnoge filmove iz njegova života, ali ovo je pogled iz jednog posebnog rakursa. Mnoge poruke koje smo čuli za nas su značajne: kao vjernike, Hrvate, članove Crkve. Poljska je lijepa i blagoslovljena zemlja koja nam je dala tako velikog pastira” rekao je nadbiskup Prenđa. Osobito ga se dojmio govor o Božanskom milosrđu u filmu; Ivan Pavao II., štovatelj i promicatelj te pobožnosti preminuo je uoči Nedjelje milosrđa koju je upravo on utemeljio. “Poljska redovnica izvrsno je pokazala što je bit štovanja Božanskog milosrđa i njegovo značenje za nas, Crkvu, čovjeka. Dojmila me se i riječ koju je izrekao odmah po izboru za papu, ‘Otvorite vrata Kristu’. U tom je trenutku već vidio i svoju prvu encikliku ‘Otkupitelj čovjeka’. On je temi čovjeka posvetio sve, cijeli svoj život. Kroz to je gledao na Božje biće i milosrđe, Crkvu, na sve što je činio, putovanja i evangelizaciju; jer je čovjek kruna Božjeg stvaranja, treba otkupljenje i spasenje. To je sadržaj onog što je on htio ostvariti u svom poslanju”, rekao je zadraski nadbiskup. Podsjetio je i da je bio svjedok atentata na Svetog Oca, udaljen 40 m od mjesta tog događaja. I tu scenu pokazuje film Pejića koji se potrudio kadrove Wojtiline papinske službe otkupiti od vatikanske televizije. Nadbiskup se zatekao u Rimu jer se tada održavao Svjetski kongres za duhovna zvanja, a na trgu je bio s blagopokojnim đakovačkim biskupom Ćirilom Kosom. Mons. Prenđa je istaknuo da je to bilo prvi put da su na audijenciji bila ambulantna kola koja su povezla papu u bolnicu. “Hvala Vam za doprinos petoj godišnjici pohoda našeg Svetog Oca. Mi smo u Zadru uvijek osjetljivi na tu temu. Ističem lijepi broj prisutnih na projekciji filma, što je samo znak koliko je duboko Sveti Otac prisutan u svima nama, našem srcu, vjeri i molitvi. Nadam se da ćemo doživjeti i njegovu kanonizaciju. On je svet, ali Crkva ima svoj put i vjerujem da ćemo doživjeti kako će Crkva imati velikog zaštitnika, zagovornika i svjetionika u nadolazećem vremenu”, rekao je mons. Prenđa u obraćanju Pejiću, čestitavši mu na kompoziciji filma, ‘pogođenosti’ radnje i bogatih slikovnih detalja, rekavši da je taj film najljepša priprema i uvod u proslavu prisjećanja Papina boravka u Zadru. “Kad jedan radijski novinar odluči snimiti film, to može svakako završiti. Tek kad sam se vratio iz Poljske uhvatio me svojevrstan strah. Rekao sam: ‘Imaš sjajan materijal, što ćeš od toga napraviti?’ No ono što sam shvatio i naučio za cijeli život jest: samo Jedan stvara savršeno, a naša djela nekad su manje ili više dobra. Svaka sekunda filma napravljena je samo s jednim ciljem: da nikad ne zaboravimo papu Ivana Pavla II. S mojim uratkom ili bez njega, naš ga narod neće nikad zaboraviti, ali to je samo jedan mali prinos da ga se trajno sjećamo te saznamo i nešto novo iz njegova života”, rekao je Domagoj Pejić na predstavljanju svoga filma.