Zagreb, (IKA) – Hodočasnički dnevnik voditelja Hrvatskoga katoličkog radija Domagoja Pejića “Hvala, Sveti Oče!”, kratki zapis 27 dana njegova hodočašća pješice od Zagreba do Rima i susreta s Papom, predstavljen je javnosti 11. listopada u Tribini grada Zagreba. Domagoj Pejić uputio se 17. travnja u Rim kako bi papi Ivanu Pavlu II. čestitao 84. rođendan. Prešavši oko tisuću kilometara u Vječni grad je stigao nakon 27 dana hoda, što je bilo tri dana prije predviđenog roka. Govoreći o reakcijama nakon što mu je Domagoj priopćio da želi pješice ići u Rim, ravnatelj HKR-a mr. Robert Šreter rekao je da ga nije iznenadila Domagojeva ideja, jer on s velikom ljubavi i marom priprema na radiju priloge o Svetom Ocu. Prokomentirao je i da to hodočašće nije pokušaj svraćanja pozornosti na sebe, jer Domagoj nije želio medijsku pozornost. Pod geslom “Hvala, Sveti Oče!” krenuo je na put, te su mu riječi prešle preko usta kad je kleknuo pred Papu, ta zahvalnost ga je vodila i kad se putem naljutio na Boga, no iste se večeri pomirio s njim, rekao je na predstavljanju mr. Šreter. Tih 1000 kilometara napravio je iz vjere i zahvalnosti Ivanu Pavlu II. kojemu čitavo čovječanstvo, a na poseban način mi Hrvati dugujemo zahvalnost, kazao je ravnatelj HKR-a, zahvalivši Domagoju što nas je lijepo predstavio. Pisac pogovora salezijanac don Anto Stojić rekao je da unatoč tome što nema izuzetne dramatičnosti, kad se čita dnevnik ne može se oteti dojmu da se slijedi čovjeka koji je založio sebe u naoko sulud pothvat i zaslužuje daleko veću pozornost nego što bi mu mediji i ova knjiga mogli priuštiti. Da je pješice putovao u srednjem vijeku to ne bi bilo ništa neobično, no Domagoj je to učinio u naše vrijeme, kad se na ovakva hodočašća ne ide pješice, rekao je don Anto Stojić, ocijenivši taj pothvat jedinstvenim, jer mu nije poznato da je u drugih naroda netko odlučio ovako zahvaliti Svetom Ocu zato što je on bio hodočasnik našemu narodu. Zaključio je da je zahvalnost lijepa krepost koju je možda naše vrijeme zaboravilo, izrazivši uvjerenje da je Domagoj na svom hodočasničkom putu i duhovno rastao. Također mu je zaželio da se uputi u još jednu zemlju, Svetu zemlju, jer “sad je to na redu”. Pisac predgovora salezijanac don Vitomir Zečević ocijenio je da je taj hodočasnički pothvat bio veliki zalogaj za čovjeka koji se ne bavi sportom. Župnik iz Ajdovščine mons. Alojz Milharčič izrazio je radost što je mogao primiti Domagoja na njegovu putu u Rim, a na odlasku iz toga mjesta Domagoja je pratila zvonjava zvona. Govoreći o svome dnevniku, Pejić je rekao da je želio da se osjeti dinamika, cesta, koračanje, jer mu je slika ceste još mjesec dana nakon povratka bila u snovima. Stoga je odlučio i na naslovnicu staviti sliku ceste. Izdavač knjige je hodočasnička agencija ViaVitae.