Vatikan, 12. 6. 2001. (IKA) – U Vatikanu je danas objavljen “Naputak o slanju i boravku dijecezanskih svećenika sa misijskih područja u inozemstvu” Kongregacije za evangelizaciju naroda. Naputak želi ponuditi norme koje će uređivati boravak dijecezanskih svećenika s misijskih područja u inozemstvu, da bi se izbjeglo da mlade i još uvijek slabe Crkve budu duže vrijeme bez svojih svećenika, neophodnih za razvoj evangelizacije na tim područjima.
Kratki dokument, kojeg je papa Ivan Pavao II. odobrio 24. travnja o. g., nosi datum od 25. travnja, blagdan sv. Marka evanđeliste, a potpisao ga je kardinal Jozef Tomko, koji je u tijeku 16 godina bio na čelu toga misionarskog tijela. Kako pojašnjava sam kardinal Tomko u svome predstavljanju naputka u dnevniku “L’Osservatore Romano” Crkva raste osobito na misijskim područjima, gdje su se u posljednjih 20 godina zvanja utrostručila, dok najdrevnije Crkve sve više stare. “Unatoč tomu što dvije trećine svjetskog pučanstva ne poznaje Isusa Krista”, ističe kardinal Tomko, “u gradovima i župama Zapada uočava se sve veći broj afričkih, azijskih i južnoameričkih svećenika i redovnica, zauzetih tek u manjem dijelu za evangelizaciju i duhovnu pomoć svojim doseljenim sunarodnjacima”. Brojni dolaze zbog studija no potom lako nalaze mjesto gdje će vršiti službu: potrebno je dakle regulirati to kretanje da ono ne našteti već pomogne rastu Crkve.
Naputak ponovno potvrđuje vrijednost sveopćeg poslanja prezbitera, također dijecezanskih, na koju podsjeća Koncil i postkoncilsko Učiteljstvo, i izvanrednu aktualnost misionarske suradnje dijecezanskih svećenika (“fidei donum”) koja se počinje ukorjenjivati i među dijecezanskim klerom misijskih područja, kako bi se ona nadahnjivala istinskim misionarskim duhom. Ipak u mladim Crkvama opaža se kako mnogi svećenici teže doći na Zapad privučeni, osim mogućnošću studiranja, i boljim životnim uvjetima. Crkve na Zapadu rado pritječu u pomoć tim svećenicima ne misleći na štetu koju time nanose njihovim mladim i krhkim zajednicama iz kojih dolaze: svećenik na misijskim područjima ima pred sobom mnogo brojniju masu vjernika u odnosu na svoga kolegu sa Zapada. Neke biskupije u Africi i Aziji imaju trećinu ili čak polovinu dijecezanskog klera u inozemstvu. Samo u Italiji je oko 1.800 stranih svećenika, od čega ih je 800 puno radno vrijeme uključeno u izravni pastoral.
“Naputak je prešutni poziv na razmišljanje upućen i mladim i drevnim Crkvama”, zaključuje kardinal Tomko, “Zajednica koja ne uspijeva postići da iz njezina krila niknu službenici koji su joj neophodni, mora se pitati o uzrocima toga stanja i pravim lijekovima, kao što su među ostalim pastoral obitelji i zvanja, kao i vrednovanje laikata. Ona bez sumnje može zatražiti privremenu pomoć u svojoj poteškoći ili krizi, ne lišavajući međutim mlade Crkve svećenika koji su češće i bolje spremljeni”.
Dokument je podijeljen u dva dijela. U prvom se dijelu donose osnove sveopće misionarske službe prezbitera, pozitivno iskustvo svećenika fidei donum i razmjene među Crkvama. Predstavljen je zatim razlog naputka, oni kojima je upućena (dijecezanskim biskupima i ordinarijima misijskih područja) te glavni razlozi zbog kojih se nekog svećenika šalje u inozemstvo. A to su: završetak studija u nedostatku primjerenih struktura na vlastitom području; pastoralna pomoć doseljenicima iz vlastite zemlje; progoni, ratovi ili neki drugi teži razlog. Drugi dio je normativni i sadrži 10 članaka koji do u pojedinosti utvrđuju norme za slanje na studij nakon svećeničkog ređenja, za boravak u inozemstvu u cilju pružanja pastoralne pomoći doseljenicima te na koncu norme koje se odnose na svećenike koji su zbog teškog razloga bili prisiljeni pobjeći iz svoje zemlje. (i06237sa)