Svi mi ovdje danas okupljeni smo zajednička memorija jednog dragoga čovjeka koji nas je nadahnjivao i koji nakon nešto više od dvije godine i dalje živi među nama. Ovo je knjiga svedočanstva njegovog subrata i čovjeka koji je s njime duboko drugovao, kazao je provincijal fra Ilija Vrdoljak. Također je naglasio da je knjiga i svojevrsni “prst Božji” jer ga je kardinal Josip Bozanić zamolio da započnu sređivati ostavštinu fra Bonaventure Dude i prikupljati svjedočanstva o njegovome kreposnom i čestitom redovničkome životu. “Ova knjiga došla je kao vrsni doprinos čovjeka koji ga poznaje i koji je s njime drugovao”, zaključio je provincijal.

“Sretno je izabran put kojim je pisan ovaj “Vjeropoj riječi”, taj put s Mirogoja koji se pretvorio u životni put s dječakom Rokom kroz njegovo životno putovanja: od prvih stranica dirljive priče o dječačiću iz Krasa do potresnih stranica u kojima se oprašta sa svijetom i predaje Bogu, što je popraćeno Ćukovom pjesmom “Hoću li ja u raj”. To unutarnje putovanje s Bonaventurom dragocjeno je svjedočanstvo za još dublje poznavanje fra Bonaventure, spoznaja novih trenutaka iz njegova života, biseri iz trezora fra Bonaventurine duše.”, zapisao je o knjizi fra Ilija Vrdoljak.

Don Antun Šuljić je istaknuo da nas je svojom dobrotom i ljepotom duše fra Bonaventura sve zanjihao prema nebu i da je u svojim koracima po ovoj zemlji ostavio trag svetosti kojima nas potiče da čitamo Božji govor. Pored toga kratko je podsjetio na životni put fra Bonaventure Dude – od dječačića iz Krasa na otoku Krku do jednog od najomiljenijih propovjednika.

Priređivač knjige i član Franjevačkoh trećeg reda Stjepan Lice istaknuo je da osjeća duboko poštovanje prema čovjeku o kojem knjiga govori, a kojega je mnogo puta imao prilike susretati i slušati.

Fra Bernardin Škunca u knjizi na izrazito životan način predstavio mnoge dimenzije fra Bonaventurine osobnosti i njegova života. “Učinio je to s naglašenom privrženošću, no nijedan redak nije ispisao olako, mimo istine jer njemu je bilo posve jasno da je istina fra Bonaventurinog života toliko dobra da joj ne treba ništa dodavati, niti od nje oduzimati”, kazao je Stjepan Lice.

Uvodeći u svoj roman esej o fra Bonaventuri Dudi, kao svojevrsnom raritetu u književnom izrazu, fra Bernardin Škunca navodi razloge zašto se i kako dao na pisanje ovog djela: „Nakon ispraćaja posmrtnih ostataka fra Bonaventure Dude na Mirogoju, vraćao sam se prema franjevačkom Kaptolu. U srcu bol i potištenost, u duši ponesenost. Izdvojio sam se iz mnoštva koje se pješke ili vozilima vraćalo u grad. Nije mi se dalo ni s kim brojiti koliko je sve bilo ljudi, koji su uglednici nazočili, što su govorili govornici u oproštajnim besjedama (…) kao u brzom filmu navirale su mi slike iz fra Bonaventurina života…”

Na tragu tog “filma” fra Bernardin nastavlja pisati ovaj roman esej, zaustavljajući se na važnim događajima i odrednicama iz prebogata života fra Bonaventure Dude. “Prema meni, kao i prema svima drugima pokazivao je neobičnu blizinu, a posljednjih dvadeset godina bili smo vrlo blisko povezani. Pisanjem ovoga “Vjeropoja Riječi” doživio sam duboko dodirivanje s dušom fra Bonaventure Dude”, kazao je autor.

Knjigu su izdali Kršćanska sadašnjost i Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda.