Zadar, (IKA) – Zbornik radova “Ivan Pavao II. – putnik, supatnik i navjestitelj” predstavljen je u srijedu 2. prosinca u svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru. Zbornik su predstavili prof. dr. Iris Tićac, prof. dr. Jerko Valković, recenzent i doc. dr. Elvis Ražov, urednik zbornika. Na 177 stranica objavljeno je devet izlaganja sa znanstvenog skupa o Ivanu Pavlu II. održanog u sklopu manifestacije “Dani Ivana Pavla II.” na Sveučilištu u Zadru 27. studenoga 2013. g., koji je organiziran povodom desete obljetnice Papina pohoda Zadru. Objavljeni tekstovi su: Poznavali smo sveca (Antun Badurina), Karol Wojtyla – Božji putnik (Josip Faričić), Papa Ivan Pavao II. u Zadru 2003. g. (Ivan Mustać), Zadar i pape (Eduard Peričić), Europa u spisima Ivana Pavla II. (Želimir Puljić), Ivan Pavao II. protiv bezbožnih ideologija i totalitarnih sustava (Zlatko Begonja), Personalistička etika Karola Wojtyle (Iris Tićac), Crtice o nasljeđu Ivana Pavla II. (Neven Šimac) i Hrvatski narod u zajednici europskih naroda u mislima Ivana Pavla II. (Davor Domazet Lošo). “Knjiga je svjedočanstvo jedne memorije. Postoje događaji i susreti, osobe utkane u život pojedinaca i naroda koje su svojom riječju i životom snažno označile trenutak u našem povijesnom hodu ali i utisnule pečat cijeloj epohi”, rekao je dr. Valković, istaknuvši aktualnost i svježinu Papinih poruka i nakon više desetljeća, vidljivo i u njegovoj teologiji tijela i otvorenosti za ekumenski i međureligijski dijalog. “Temeljni pojam njegova pontifikata je osoba, kako je rekao, ‘Držim da je ugaoni kamen mog pontifikata tumačenje transcendentne vrijednosti ljudske osobe'”, istaknuo je Valković. Bio je voditelj Press centra u Rijeci za papinog pohoda Hrvatskoj 2003. g. te je distribuirao papine govore koje je dobivao iz Vatikana. Istaknuo je kako je Papin govor u Zadru doživio najviše promjena prije nego je bio izgovoren. “Taj govor nije bio pripremljen danima prije, nego ga je Papa ono jutro pripremao. Dakle, to je bio i njegov osobni doživljaj Hrvatske i Zadra odakle se opraštao od Hrvatske, gdje je opisao dojam nakon pet dana provedenih u Hrvatskoj”, rekao je Valković.
Tićac je istaknula kako je novost Wojtyline etike u tome da osobu promatra kroz njen čin, polazište je iskustvo čovjeka; kad se suoči s egzistencijalnim pitanjima i mora donijeti odluku koja ima i posljedice za koje odgovara. “Wojtyla kaže da je svako izvršenje čina na neki način ispunjenje osobe, svaki čin nosi personalnu vrijednost. Ono što nas ispunjava i čini boljim ljudima nije bilo koji čin, nego moralno dobar. Moralno dobro nas usavršava. Kad nekome pomognemo, nismo samo unijeli dobro u ovaj svijet, nego smo i sami postali bolji”, rekla je Tićac, istaknuvši da je personalistička etika Wojtyle mogući odgovor na izazov umorne Europe, za koju je papa rekao da joj treba dati dušu. “Iako kaže da čin otvara osobu, Wojtyla kaže da je osoba više od čina, ostaje tajna. Drugome se ne pristupa da se vlada njime, čovjek ne pripada kao stvar nekome, nego treba prići u ljubavi, kao odgovoran čin koji poštuje visoko dobro osobe. Wojtyla je ujedinio filozofiju i teologiju i posvjedočio dostojanstvo koje čovjeku nitko ne može oduzeti, osim on sam sebi. Posvjedočio je što znači da je čovjek antropološka veličina. Čovjek i u tjelesnoj nemoći pokazuje snagu svoga duha”, istaknula je Tićac, zaključivši da je Zbornik hvala Ivanu Pavlu II. koji je glasom istine o čovjeku kao visokom dobru dosegnuo cijeli svijet.
Ražov je rekao kako taj Veliki papa može odgovoriti i na aktualno pitanje identiteta. Upozoravao je da se Europa predaje kulturi smrti kroz strah pred životom. “Kultura koja se odriče kulta kao svoje unutarnje životne snage slična je stablu s odrezanim korijenom od kojeg se ne može očekivati plodove, nego samo suho lišće. To je antikultura, jer je upravo kult srce svake kulture”, rekao je Ražov, upozorivši da se kristijanizirana Europa ne može dekristijanizirati a da time ne bude ugrožena sama njena opstojnost. Papin odgovor je poziv na reevangelizaciju Starog kontinenta kao povratku na izvore. Važan je i Papin govor o odnosu vjere i razuma i upozoravanje na opravdavanje nasilja u ime religije. Na početku enciklike Vjera i razum koja je nastavak prethodne enciklike Sjaj istine, papa kaže da su vjera i razum kao dva krila kojima se ljudski duh uzdiže u promatranju istine. Bog je usadio u srca ljudi nastojanje da spoznaju istinu. “Papa upozorava na opasnost da razum, lišen objave, odlazi na stranputicu. Kao teologalna krepost, vjera oslobađa razum od pretjeranog samopouzdanja. To je napast kojoj znanstvenici naginju. Razum nikad ne smije izgubiti sposobnost da se propitkuje i ispituje, svjestan da sam po sebi nije apsolutan ni isključiv”, istaknuo je Ražov Papine misli, spomenuvši i Benedikta XVI. koji je rekao da se ne djelovati prema umu protivi Božjem biću. Širenje vjere silom je besmisleno jer se protivi Božjoj biti i biti duše. Bog djeluje prema umu, a vjera je plod duše, a ne tijela, te se nekoga ne može prisiliti na vjeru. Ražov je zaključio porukama tri papina pohoda Hrvatskoj. “U prvom pohodu za vrijeme rata 1994. Papa se zauzeo da se svaki narod ima pravo braniti od agresije, ima pravo na svoju državu. Uz svu svoju ljubav prema hrvatskom narodu, nije mu povlađivao nego nas je pozivao da državu gradimo na temelju evanđelja života. U drugom pohodu 1998. za uzor stavlja Stepinca kao model za nasljedovanje. Pouzdavao se u Boga u najtežim vremenima i nije iznevjerio svoje poslanje nego je ostao utemeljen na evanđelju i princip jedinstva naroda. U trećem pohodu 2003. papa govori da pripadamo Europi i da nas Europa treba, kao da je hrvatski narod potrebniji Europi, nego Europa njemu”.
Zahvalu sudionicima nastajanja Zbornika u izdanju Zadarske nadbiskupije i Sveučilišta u Zadru uputili su i zadarski nadbiskup Želimir Puljić i rektorica Sveučilišta u Zadru dr. Dijana Vican. Kroz program je vodio dr. Josip Faričić, a u glazbenom dijelu nastupio je zbor A.K.A. Crescendo.