Zagreb, (IKA) – Zbornik posvećen mons. dr. Mati Zovkiću “U službi Riječi i Božjega naroda” predstavljen je 18. lipnja u dvorani Vijenac u Zagrebu. O zborniku su govorili dr. Marko Josipović, dr. Božo Lujić, dr. Franjo Topić i sam svečar. Dr. Josipović uvodno je kratko predstavio biografske podatke mons. Zovkića. Osvrnuo se na njegovo pastoralno djelovanje, a posebno na prisutnost mons. Zovkića kao profesora na Vrhbosanskoj teologiji. Istaknuo je njegov veliki spisateljski opus, najavio skoro izdanje o teologiji sv. Pavla, te podsjetio na zauzetost mons. Zovkića na ekumenskom i međuvjerskom području BiH, kao i njegov nemjerljiv doprinos mjesnoj Crkvi.
Dr. Lujić istaknuo je kako su u zborniku na 1065 stranica objavljeni radovi 41 autora, a predgovor je napisao sarajevski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. U djelu koje su oblikovali bibličari, objavljeno je 25 radova, a Lujić ističe kako su tu zastupljeni gotovo svi bibličari s hrvatskoga jezičnoga područja. Sedam radova odnosi se na Stari zavjet, a 18 na Novi, kojim se mons. Zovkić poglavito bavio. Dr. Lujić potom se kratko osvrnuo na svaki biblijski rad.
Dr. Topić govorio je o trećem dijelu Zbornika koji nosi naslov “Crkva u dijalogu sa svijetom” u kojem je objavljeno 14 radova. Nalazimo više izuzetno vrijednih radova, poput onog o Međugorju, dijalogu, Gospi, etičkim pitanjima, domaćoj povijesti. Također je simpatično svjedočanstvo dvoje Švicaraca o slavljeniku. Topić je napomenuo kako je stoga ovaj zbornik pravi i monumentalni spomenik, aere perennius osobi i radu prof. Zovkića.
Dr. Topić osvrnuo se na prof. Zovkića kao autora eklezioloških i dijaloških članaka i djela. U bibliografiji objavljenoj u zborniku, vidljivo je kako je prof. Zovkić obrađivao i opća teološka znanstvena pitanja kao i na najsloženija teološka, posebno vezana uz II. vatikanski koncil i neka međureligijska pitanja, poput odnosa kršćanstva i ostalih religija. Osim biblijskih tema, teme su mu vezane i uz povijest, pastoral, politiku, a više radova je tematski vezano uz mjesnu Crkvu.
Opisao je i svoja iskustva kao profesor Vrhbosanske teologije i kao rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Više članaka napisao je i o sarajevskim nadbiskupima, a Topić ističe kako je prof. Zovkić i aktualan autor, to znači da prati suvremene događaje poput Velikog jubileja, Amerike i dr. Posebno je istaknuo Zovkićev stav prema dijalogu. Za njega je “širenje i produbljivanje dijaloga, osim zadaće Crkve, također i osobna spoznaja da je to potrebno radi zajedničkog djelovanja na opće dobro vjernika i drugih sugrađana, a nikako vjerski sinkretizam i prozelitizam”.
Na kraju je dr. Topić podsjetio kako se prof. Zovkić u svojim radovima kao rijetko tko na ovim prostorima služi literaturom i to najnovijom na engleskom, njemačkom, talijanskom i francuskom, a o domaćoj da i ne govorimo. Zaključujući svoje izlaganje, dr. Topić zahvalio je prof. Zovkiću na svemu što je i on osobno primio od slavljenika kao profesora koji ga je još kao studenta poticao da piše, da razmišlja o postdiplomskom studiju.
Mons. Zovkić sa zahvalnošću se sjetio svojih profesora Tomislava Šagija, koji ga je kao moderator vodio u pisanju disertacije i strpljivo uvodio u duh i misao II. vatikanskog sabora; Bonaventure Dude koji ga je kao doktoranta učio voljeti Sveto pismo i živu Crkvu i poticao njega i kolege da pozorno prate radove jedni drugih; Vjekoslava Bajsića i Josipa Turčinovića koji su ga učili dijaloški živjeti i razmišljati.
Istaknuo je kako je unatoč pozivima da prijeđe na Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu ostao u Sarajevu, i ovim je zahvalio nadbiskupu Čekadi i sadašnjem nadbiskupu kardinalu Puljiću koji su tražili da ostane u Sarajevu. Zahvaljujući tome, kroz godine profesorskog rada i znanstvenog istraživanja urastao je u multireligioznu sarajevsku sredinu. Uvjeren je da je to utjecalo na njegovo istraživanje Evanđelja po Luki, jer je među četvoricom evanđelista Luka pisao za obraćenike grčke kulture te pokazao da u Isusovu pokretu ima mjesta za strance. Također je uvjeren da ga je sarajevska situacija nadahnula na istraživanje Pavla i Jakovljeve poslanice prema kojoj je vjera bez djela mrtva, a ekumenski i međureligijski dijalog u Sarajevu nije luksuz nego vjernička potreba, rekao je na kraju mons. Zovkić.