Predstavljanje je vodio suautor Dujmović. Pozdravivši nazočne uime autora i nakladnika, najavio je sudionike predstavljanja: načelnika Općine Malinska-Dubašnica Roberta Antona Kraljića, provincijala franjevaca trećoredaca fra Ivu Martinovića, predsjednika Povijesnoga društva otoka Krka dr. Milana Radića, gvardijana Samostana sv. Franje u Krku fra Antuna Badurinu te suautora Tomislava Galovića. Nakladnici knjige su Povijesno društvo otoka Krka, Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša, Općina Malinska-Dubašnica i Arvalis j. d. o. o., a recenzenti fra Antun Badurina, akademik Josip Bratulić, dr. sc. Damir Demonja i dr. sc. Milan Pelc.

Voditelj je na početku istaknuo povezanost fra Anđelka Badurine s Portom: „Većina vas okupljenih sjeća se padre Anđelka kao tihoga, samozatajnog i skromnog fratra, uvijek vrlo rado viđenoga gosta Porta, a u ljetnim mjesecima (…) gotovo i domaćina ovdje u Svetoj Mariji Magdaleni jer je tako rado kroz mnoga ljeta boravio među drevnim zidinama ovoga samostana da smo ga, uvjeren sam, svi mi Portani bili držali za jednoga od nas domaćih. Sjećamo ga se sigurno i kao čovjeka od malo riječi, ali uvijek spremna djelima pomoći ovoj samostanskoj zajednici, ali i  cijelome selu.“ Dodavši kako su se on i  suautor Tomislav Galović trudili „obuhvatiti sve aspekte životnoga puta fra Anđelka“, naglasio je da su im u radu na toj knjizi „vrlo dragocjena bila pisana svjedočanstva dvojice njegove subraće i prezimenjaka – fra Vlatka i fra Antuna Badurine“. Ona su im „dala neprocjenjiv uvid u fra Anđelkovo redovničko, pastoralno, duhovno i svećeničko službovanje“ te  su i ta svjedočanstva objavljena u knjizi.

Pri kraju je ukratko razjasnio „ponešto poetičnu formulaciju naslova ove knjige“ ‒ Slike, slova i sveta mjesta: „Ova tri termina označuju (…) stožerna mjesta, odnosno žarišta znanstvenoga, učenjačkog i stručnog rada ovoga osobitog fratra glagoljaša: ikonografiju ‒ proučavanje slika (…); zatim proučavanje sitnoslikarstva, tj. oslikanih i ukrašenih početnih slova, tzv. inicijala (…); i naposljetku hagiotopografiju, odnosno proučavanje svetih mjesta, točnije naziva lokaliteta koji su bili posvećeni nekom svecu ‒ patronu“.

Načelnik Kraljić istaknuo je da je općina uvijek spremna podržati djelovanje i Povijesnog društva otoka Krka i Samostana sv. Marije Magdalene, najavljujući da će, nakon što je obnovljen samostan (sredstvima Provincije), općina sudjelovati u postavljanju samostanske muzejske zbirke u obnovljeni prostor, u uređenju toša ‒ dijela muzeja te u uređenju atrija.

Provincijal Martinović čestitao je autorima na objavljivanju knjige i zahvalio svima nazočnima za dolazak na predstavljanje, ističući kako je ta „knjiga značajna ne samo za Provinciju, Porat, Dubašnicu i otok Krk, nego i za cijelu Hrvatsku jer donosi mnogo toga što se odnosi na fra Anđelkov znanstveni i istraživački rad“ te kako govoriti o njemu i ovoj knjizi „znači govoriti o jednom velikanu kojeg možda mnogi od vas ne poznaju“. Govoreći o fra Anđelku kao franjevcu i redovniku istaknuo je da je on „slijedio Krista i sv. Franju u malenosti, nenametljivosti, samozatajnosti“. U svojim je djelima pokazao „osjetljivost za povijest, sakralnost, sakralnu umjetnost, kulturnu baštinu, glagoljicu, redovništvo, Crkvu, franjevačku duhovnost“. Njegova su  djela veliko i dragocjeno blago „koje treba upoznavati, koje treba slijediti“. Fra Anđelko „nas uči čuvati ono što je naše, čuvati svoju kulturnu baštinu, čuvati svoj identitet“, naglasio je provincijal.

Dr. Radić prikazao je najprije dugogodišnje i plodno djelovanje društva (osnovano je 1969., objavilo je 75 svezaka „Krčkog zbornika“ i 64 sveska „Posebnih izdanja Krčkog zbornika“). Godine 1997. pokrenut je niz „Mala knjižnica „Krčkog zbornika“ u kojem je kao šesta knjiga objavljeno i ovo djelo o fra Anđelku Badurini. Istaknuvši kako je fra Anđelko „i naš fratar bez obzira što je iz Luna i bez obzira što nije stalno radio ovdje“, čestitao je autorima i zahvalio sunakladnicima, recenzentima te Općini Malinska-Dubašnica koja je pomogla objavljivanje knjige.

Fra Antun Badurina, fra Anđelkov sumještanin i redovnički brat, koji je s njim „u tri samostana proživio puna dva desetljeća života“, najprije je ukratko predstavio knjigu: „Knjiga ima 272 stranice, četiri poglavlja, prolog i epilog, riječ urednika dr. Milana Eadića, predgovor fra Ive Martinovića, sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku, izvore i literaturu, bilješke o autorima, citate iz recenzija, popis likovnih priloga [28] te kazalo osobnih i zemljopisnih imena“. Podsjetio je da su autori u prilogu fra Anđelkove knjige „Inventar samostana sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku (1734. ‒ 1878.), izdane 2013., objavili „fra Anđelkov životopis, znanstveno-stručni opus i bibliografiju“. Taj je prilog „kao dobro sjeme urodio knjigom u kojoj su sabrani podatci provjereni, upotpunjeni i pažljivo oblikovani“.

U nastavku se fra Antun osvrnuo na nekoliko točaka sadržaja knjige. „U prvom poglavlju koji donosi fra Anđelkovu životopisnu kronologiju ističem, s pohvalom, naslov ‘Službovanje Bogu i braći’ u kojem je posve jasno istaknuto da je riječ o redovniku, o svećeniku, štoviše o neslužbenom personalnom župniku u znanstveno-umjetničkim krugovima, kako je posvjedočila njegova kolegica akademkinja Željka Čorak na str. 24.“ U drugom su poglavlju (Obrisi opusa) „sustavno i sažeto nabrojena i opisana sva fra Anđelkova djela“ i to je poglavlje „osobito dragocjen doprinos“. Treće poglavlje „Sjećanja iz pera subraće  ‒  prezimenjaka“, nastavio je, „su prilozi fra Vlatka Badurine i fra Antuna Badurine, koja nisu pisana za ova knjigu nego su preuzeta iz lunjskoga niza ‘Znameniti Lunjani i Lunjke’“. (…) „Prilozi se vrlo dobro uklapaju u ovu knjigu.“

Na kraju je govorio suautor Galović. Podsjetio je da je fra Anđelko točno prije pedeset godina sa svojim suradnicima gvardijanom fra Benkom Dujmovićem, akademikom Brankom Fučićem i drugima uredio samostanski muzej u Portu. Tim se djelom pokazao kao „vizionar“ jer tek u današnjemu društvenom i kulturnom kontekstu, zapravo, u potpunosti vidimo originalnost i značenje te njegove inicijative. „U samostanskoj muzejskoj zbirci u Portu fra Anđelko je skupio samo ono što je s Dubašnice. To je velika komparativna prednost ovoga malog muzeja“ koji je „odraz povijesti Dubašnice“, rekao je prof. Galović. Zahvalio je suautoru Dujmoviću, fra Antunu Badurini (ističući kako su njegov tekst i tekst pokojnog fra Vlatka Badurine, uvršteni u knjigu,  pomogli „bolje upoznati fra Anđelka kao redovnika i svećenika“), provincijalu Martinoviću koji je napisao predgovor, načelniku Kraljiću za pomoć u izdavanju knjige, dr. Radiću za spremnost da knjigu uvrsti u Malu knjižnicu „Krčkog zbornika“ te Denisu Lešiću, glavnom uredniku Krčkog vala i njegovoj nakladničkoj tvrtki Arvalis koja je pripremila knjigu za tisak. Na kraju je izrazio nadu da su se kao autori „odužili fra Anđelku uime otoka Krka, Dubašnice, Porta i fratara ovog samostana za sve što je dao ovoj sredini“.

Predstavljanje je počelo Mantinjadom odsviranom na sopelama, a na kraju su „po domaću zakantali“ Marija Cerović, Vera Butković i Ivan Šabalja. Domjenak je za sve sudionike pripremila Općina Malinska-Dubašnica, a svima nazočnima na predstavljanju darovan je primjerak knjige.